Iako svakodnevnim posjetom menzama u gradu u kojemu studiramo postanemo zasićeni i kritični, kako spram ponude, tako i prema načinu pripreme hrane, ali i samim namirnicama, nakon stjecanja diplome i nekoliko godina odmaka, sjećanje na menzu možda vam i neće biti tako negativno.
Dokazala je ovo i novinarka portala Telegraf.rs koja se, nakon 5 godina "pauze", vratila u studentsku menzu u kojoj je obroke, slikovito rečeno, doživjela novim očima. Osim što se prisjetila studentskih dana, shvatila je koliko joj je menza značila kao studentici, ali i koliko je hrana ondje pripremljena kvalitetna, povoljna i dostupna, te najsličnija onoj domaćoj.
Kritizirali neopravdano ponudi u menzi
Kako piše, stjecajem okolnosti ukazala joj se mogućnost da ponovo uživa u jednom prosječnom studentskom obroku. "Kažem uživam, zato što je zaista bilo pravo zadovoljstvo opet okusiti jela koje smo, kao akademci, nerijetko znali kritizirati. Nepravedno", smatra sada nakon vremenskog odmaka.
"Dobro poznati mirisi toplih jela širili su se prostorijom i podsjetili me na jedan period mog života. Bilo mi je zanimljivo koliko sam za vrijeme svojih studentskih dana mrzila isti taj miris i odlazila na ručak u staroj garderobi, kako ga ne bih 'navukla'. Sada me je obuzimao neki mili osjećaj", tvrdi dalje.
Na meniju se nudilo pohano pileće bijelo meso, domaća pljeskavica, krumpir-pire, gulaš, pileća juha, grašak, kuhano zelje, varivo od graha s mesom, špinat, kupus na salatu.
Odlučila je odabrati omiljeni trio koji je često birala tijekom studiranja: krumpir-pire, pileće bijelo i grašak. "Kao i uvijek, meso je bilo mekano, a hrskava korica topila se u ustima. Naravno, ne bih propustila ni domaću juhu, kao ni kupus salatu koju sam zavoljela u menzi, jer je uvijek bila začinjena po mom ukusu", piše dalje.
Osim glavnog jela, odabrala je i desert i to novitet kojega u "njeno vrijeme" nije bilo: knedlu od čokolade. Ovo je sada pak omiljeni desert studenata i da će vjerojatno još neko vrijeme ostati na tronu.
"Iako sam gurman, ovog puta sam ipak htjela ostati umjerena i probati samo jedan slatkiš. Mada i ovdje izbor nije bilo nimalo lak. Pored spomenutih knedli, ispred sebe sam imala: baklave, pišinger kolač, muffine s čokoladom i višnjom", nabraja bogatstvo odabira.
Za pohani sir čeka se i po pola sata
No, imala je i jednu "zamjerku"! Taj put u ponudi nije bilo pohanog sira, koji je, ako je suditi po opisu novinarke, i tamošnjim studentima jedan od omiljenijih obroka zbog kojeg se dolazi ranije na večeru pa čak i čeka u redu po pola sata. Tada se posluživao samo četvrtkom, a sada je na meniju i utorkom.
"Vjerujem da bih našla mjesta i za ukusni zalogaj ovog rastopljenog sira, ali mi je ostalo samo da se sjećam koliko nam je radosti pričinjavao taj četvrtak. Iako dolaziš pregažen od umora s cjelodnevnih predavanja i učenja, treseš se od gladi, stižeš 15 minuta prije večere, zatiče te red od 30 ljudi, ulov ovog blaga čini da zaboraviš sve prethodno", prisjetila se.
Od trenutka kada je završila fakultet i izgubila status studenta, shvatila je što će joj najviše nedostajati. "S druženjem i tulumima se nastavilo, preselila sam se u ljepši stan, nije i da sam ostala željna sjedenja u čitaonici, ali je menza, kao i dobra stara mamina kuhinja, postala nešto prema čemu osjećam duboko poštovanje", navodi dalje autorica teksta.
Tri obroka za 11 kuna
Dodaje da je činjenica da za sva tri (kvalitetna i obilna) obroka u toku dana treba izdvojiti svega 172 dinara sada (otprilike 11 kuna), kada na hranu odlazi veliki dio plaće jednom kad se zaposlite, nevjerojatna.
"Ako u obzir uzmemo i vrijeme koje trošimo na odlazak u kupovinu, kuhanje, a kasnije i pranje posuđa, prehrana u studentskom restoranu je jedno pravo malo blago", zaključuje pred kraj teksta.
"Zato, dragi studenti, iako znam da osoblje možda nekada nije najljubaznije na svijetu, da hrana nije uvijek po našem ukusu i onako kako 'mama sprema', da nekada ostanu samo dva jela u ponudi, pa se i ohlade, poštovanje je najmanje što možemo pokazati prema ovoj (s pravom kažem) studentskoj instituciji koja nas je održala", dodaje za kraj.
izvor: Telegraf.rs