Počinje rukometno ludilo: kako navijati za Kauboje usprkos koroni?

Svjetsko rukometno prvenstvo je otvoreno. Počelo je rukometno ludilo. Ako se to za vrijeme pandemije koronavirusa uopće može reći.

Nekoć je Hrvatskom vladalo pravo rukometno ludilo, u rangu Jokerovog Heatha Ledgera kada su svi sa ogromnim osmijesima i šminkom na facama bauljali kroz grad. Sada bismo ludilo poistovjetili s djevojkom koja se napila solo s prijateljicom pa proviri kroz šiber automobila i vikne “WOOOOO!” dok podiže majicu jer je mlada i luda i nezaboravna.

.

Ludilo će postati privatnije, ali možda je baš to ono što nam treba. Uspjeh rukometaša bi mogao pretvoriti ovaj osjećaj zatočeništva u nešto što smo nekoć znali – udobnost vlastitog doma.

Kako gledati prvenstvo i oživjeti sportski duh?

Bit će teško. Utakmice na Svjetskom prvenstvu su bez gledatelja. Čak i da je dopušten ulaz navijačima, tko bi u ovim nesigurnim COVID vremenima izdvojio pozamašnu svotu novca za put u Egipat kako bi sjedio, stajao, gledao utakmicu s tužnih, raštrkanih tribina?

Atmosfera je važna, pogotovo kada sportaši trebaju izvući zadnje atome snage da preskoče protivnike. Već smo na primjeru NBA-ja i Lige prvaka, a i nacionalnih nogometnih liga vidjeli da u takvom okruženju nedostaje onaj osjećaj grandioznosti koji donose navijači. Sve izgleda kao trening utakmica, bez obzira imaš li u momčadi LeBrona Jamesa ili Cristiana Ronalda.

Pokušali su se organizatori utakmica poigrati sa screenovima u publici na kojima se vide stvarni navijači koji su se u prijenos uključili Zoomom.

Ne smijemo zaboraviti ni kartonske navijače u nekim arenama, a u Koreji su imali i seks-lutke. Sve su to minijaturni pokušaji da se zaigra i razbije nelagoda od praznih tribina.

Kad čuješ škripanje tenisica ili upute vratara, ne možemo se lagati – čudno je. Čudno je svima uključenima – i igračima i organizatorima i navijačima koji prijenose prate kod kuće.

Tu spadamo i mi. Tu počinje priča o ovom prvenstvu.

Pandemija je dala priliku TV kućama da promijene formulaičan pristup sportu. Dosad je bilo sve vrlo jednostavno. Prikazivala se akcija na terenu pa bismo dobili rez na reakcije s tribina. Toga isto više nema, zato su prijenosi manje pitki nego ranije. Kada ćemo dobiti drukčiji pristup prijenosima? Ne tako skoro. Svi se boje biti prvi s promjenama, a i svi ti TV-djelatnici prolaze istu tešku svakodnevnicu kao i mi. Promjene su teške, ali ih nećemo vidjeti sada. Vidimo budućnost u interakciji s fanovima kod kuće, ali proći će još neko vrijeme prije nego fanovi budu spremni pustiti kamere i mikrofone u svoj dom.

Što ti preostaje?

Možeš ritualno obući dres bilo koje hrvatske nacionalne selekcije. Ako nemaš dres – dokazano je da pomažu i kapice za vaterpolo s kockicama. Bar da se duhom osjećaš kao dio ove mase iako nisi fizički.

.

Kafići su zatvoreni, ništa od vikanja na hrvatsku obranu u prepunoj omiljenoj birtiji. Trgovi s velikim ekranima također otpadaju – osim što je masu hladno, nitko ne želi biti odgovoran za masu. Ostaje ti prijenos doma. U ograničenom krugu ljudi.

Uz prijenos okupi braću, sestre, roditelje, možda cimere, možda bliske prijatelje koji osim Hrvatske u krvi imaju i antitijela.

Za širi doživljaj, okreni se tehnologiji. Društvene mreže su još uvijek tu, možda sada svi postanemo još bolji komentatori (i “izbornici” jel).

Izvor fotografije: Shutterstock

Spoji se s prijateljima u tuđini i podijelite uspjehe i neuspjehe repke skupa. Nikad nije bilo lakše uspostaviti video-poziv. Ako to mogu naše majke s Vibera dok kuhaju ručak, a mi im gledamo uglavnom bradu dok nam pričaju što kuhaju, možemo se i svi poslužiti video-pozivima uz pomoć drugih aplikacija. Nema muke kao inače oko dogovaranja kada kome paše, zna se kad je prijenos. Proširi svoju dnevnu sobu dodatnim ekranom na kojem će biti Jankec i Tomica iz Irske ili Barbara iz Njemačke. Ili Ivan iz Zagreba, nevažno. Jasno nam je da su nove navike teške, ali daj šansu prije nego potpuno prekrižiš ovu opciju. Uostalom, sreća je veća kad se dijeli. Pa podijeli. Status, post, tweet, story ili live feed iz tvoje dnevne sobe.

Bez hrane ništa.

.

Opremi se grickalicama i pićima, možda naruči pizzu ili neku drugu hranu iz dostave kako bi postao manje fit dok gledaš fit momke kako se hrvaju u obrani. Kad je Balić igrao, nismo imali Glovo i Wolt, bar je nešto pozitivno. Ako budemo igrali dobro, nemoj pozvati dostavljača unutra da pogleda poluvrijeme i popije pivo. Znamo da je okrutno i da nismo takav narod – ali MJERE!

I najvažnije od svega…

AJMO HRVATSKA.

Neka osvoje medalju pa da ne smijemo na doček! To je žrtva koju možemo podnijeti.

Prva utakmica je na rasporedu sutra u 18h protiv Japana.

Raspored svih utakmica saznajte OVDJE.