Naime, tijekom svojih tinejdžerskih dana probala sam prvu cigaretu i to na nagovor prijateljice koja je mislila da ću nešto propustiti, jer „sve se u životu mora probati!“. Ovo nisam s vama podijelila kako bi krivinju prebacila na nju, već se stvarno nadam da ovo čita netko tko nikad nije probao cigaretu te će ga moje iskustvo potaknuti da ipak kaže „ne!“.
Kroz određeni period razvila se ovisnost koja me nije puštala idućih osam godina. Ne mogu reći da je sve počelo s tim da nisam mogla bez cigarete.
Prvo bi zapalila koju uz kavu, a već nakon samo godinu dana od svoje prve cigarete, na dnevnoj bazi sam izlazila sam iz kuće kako bi, van pogleda mojih roditelj, uzela nekoliko dimova bez kojih nisam mogla zamisliti dan.
Nakon dvije godine od prve cigarete, par dimova pretvorilo se u kutiju cigareta dnevno, a moj studentski budžet jedva je to podnosio. U to vrijeme, cijene cigareta bile su znatno manje, ali svejedno sam se osjećala kao da bacam novce u vjetar, no i dalje nisam bila spremna napraviti promjenu.
Priprema…
Par godina nakon, na jednom druženju, pričali smo o neuspjesima novogodišnjih odluka i nekako smo se dotaknuli „mojih cigareta“. Netom prije tog razgovora, već sam jednom pokušala prestati, ali kroz dva tjedna sam opet zapalila onu „samo jednu, ništa mi neće biti od jedne“ cigaru. Tada je moj dečko, upoznat s mojim, prvo pokušajima ograničavanja na manju količinu cigareta dnevno i kasnije pokušajima prestanka, te potaknut željom da lakše diše u našem stanu, predložio da probam zamijeniti cigaretu s alternativnom opcijom.
S obzirom na to da smo oboje često bili u stanu, dim mojih cigareta uvijek mu je smetao te je predložio da se prebacim na jednu od nikotinskih alternativa. To sam i učinila.
Izdržala sam mjesec dana samo na alternativi i shvatila da mi ne pruža ni blizu isti užitak kao obične cigarete, a s obzirom na to da sam već mjesec dana bila bez običnih cigareta, shvatila sam da mogu bez oboje.
Od 5. siječnja 2020. nisam zapalila ni jednu cigaretu, niti koristila ikakvu nikotinsku alternativu, a evo zašto sam uvjerena da mi je pomogla činjenica što sam to napravila na početku godine. Kada sam odlučila da želim prestati, prvo sam pomislila da više nikad u životu neću zapaliti cigaretu i kako bi moja svakodnevica izgledala bez toga.
Pozor…
Vizualizirala sam svoje jutarnje kave, jer sam znala da će mi to biti najveća prepreka. Kava bez cigare– potpuno nezamislivo. Razmišljanje o tome definitivno me plašila, ali kroz vrijeme sam se pomirila s tom idejom.
Iako sam počela pet dana nakon Nove godine, jer sam si svaki dan govorila „još jedna i još samo danas“, shvatila sam da ne mogu tako dalje. Priznajem, grizla sam se zbog toga što nisam započela sa svojom novogodišnjom odlukom kada sam to i zamislila, ali znala sam da mi taj osjećaj krivnje neće pomoći te sam odlučila krenuti odmah, a ne čekati iduću godinu.
SAD!
Ovo nisu savjeti kako se riješiti cigareta ili ostvariti svoje novogodišnje odluke, nego se nadam da će vam ova kratka ispovijest pomoći ako se nalazite u istoj situaciji. Ne čekajte iduću godinu ako ste već posustali ove. Najbolje vrijeme za krenuti je sad! Nije još dovoljno prošlo od 1. siječnja da bi vam to bio izgovor! Možda je baš današnji datum onaj koji ćete pamtiti za par godina, kada shvatite da ste uspjeli u vašem naumu.
Nisam stručnjak i priznajem da, bez potpore koju sam imala i malo sreće, moja odluka možda ne bi bila toliko izvediva. Posavjetujte se s vašim liječnikom, istražite nešto o metodama prestanka pušenja, pronađite metodu koja će najviše odgovarati vašoj svakodnevici i karakteru. Nemojte čekati, najbolje vrijeme za promjenu je sad. Sretna nova, 2024. godina!