Dok živa bića poput konja, guštera, pa čak i čovjeka imaju neku tvrdu strukturu kosti koja štite i podupire mekane dijelove tijela, kornjače imaju pravi oklop oko svog tijela.
Naime, sigurno ste u nekom od crtanih filmova primijetili golu kornjaču koja ispada iz oklopa, no to ipak nije moguće. Bez brige nećete vidjeti golu kornjaču koja je napustila svoj oklop i izgleda kao puž ili rak samac. Prvenstveno zato jer to nije moguće, a ovako zapravo izgleda kostur kornjače.
View this post on Instagram
Dok kornjače mogu uvući i izvući svoje udove u oklop i iz njega, one ne mogu u potpunosti izaći iz njih isto kako vaš kostur ne može iskočiti iz vašeg tijela.
Ako biste pogledali unutrašnjost kornjačinog oklopa, vidjeli biste da je kralježnica životinje, zapravo, dio samog oklopa. Kralješci su vrlo različiti, s udovima koji se granaju iz njih, kao kod svakog drugog četveronožnog kralježnjaka.
View this post on Instagram
To životinji nudi zaštitu jer tvrdi oklop sprječava grabežljivce da dođu do vitalnih dijelova. Naravno, kao kompromis kornjače ne mogu pomicati kralježnicu, pa tako životinja gubi puno fleksibilnosti. Ipak, sigurno je lijepo ne brinuti se o bolovima u donjem dijelu leđa.
Nažalost kada su divovske kornjače razvile svoje goleme oklope nisu u obzir uzele obranu od ljudi. Tako bih su brodovi koji su iz Europe pristizali na Galapagos, često opskrbili kornjačama koje su, vjerovali ili ne, odlične za jelo.
Njihov nizak metabolizam značio je da su se kornjače mogle slagati žive jedna na drugu i živjeti mjesecima, što znači da su ostale svježe na dugim putovanjima, što je još jedan razlog njihovog ubijanja. Ujedno, ako su pravilno ubijene, mornari su iz njih mogli izvući i vodu za piće, što je kornjače činilo primamljivim obrokom, a ne zaboravimo da dolaze s vlastitom posudom za kuhanje.
