Uređaj bilježi signale koji se javljaju kada korisnik čuje ili pomisli na određenu riječ. Te se informacije zatim šalju strojevima koji koriste internet kako bi pronašli odgovor. Zamislite da imate Google u glavi, što je prilično nevjerojatno.
Bez govora, tipkanja ili bilo kakvog fizičkog unosa, uređaj je u stanju pretraživati internet u potrazi za točnim odgovorom prije nego što informacije, pomoću vibracija lubanje, vrati u unutarnje uho. Odgovor se predstavlja slično kao i unutarnji glas osobe, no bez ometanja pozadinskog zvuka.
Može tražiti informacije, rješavati matematičke jednadžbe i dati odgovore na mnoštvo različitih pitanja. „Ovo omogućuje interakciju između čovjeka i računala koja se subjektivno doživljava kao potpuno unutarnja za ljudskog korisnika, poput razgovora sa samim sobom“, objašnjava MIT Media Lab.
Imati cijeli Internet u glavi bilo bi odlično, mogućnost da pretražimo informacije na licu mjesta bez previše pisanja i čitanja pojednostavnilo bi nam mnoge zadatke, a ne smijemo zaboraviti utjecaj koji bi to imalo u medicini.
Tako tvrde i s MIT-a „Primarni fokus ovog projekta je pomoć pri komunikaciji za osobe s poremećajima govora uključujući stanja kao što su ALS (amiotrofična lateralna skleroza) i MS (multipla skleroza)“.