Većina ljudi boji se zmija, visine i grmljavine. Ti strahovi su genetsko naslijeđe naših predaka kojima su strahovi zapravo pomogli da sačuvaju živu glavu.
Danas ćemo u centru grada teško sresti zmiju, po liticama se penjemo samo s planinarskom opremom, a gotovo svaka zgrada ima gromobran koji nas štiti. Ali što je s čudnim i iracionalnim strahovima koji nas proganjaju?
Velike su šanse da se nikada neće zaista dogoditi, a da se slučajno izrealiziraju, vjerojatno nam se ne bi dogodilo ništa strašno. Ipak, često o njima razmišljamo:
*Zmija u wc školjciAko ne živiš u Australiji, male su šanse da ćeš zateći ovaj prizor.
*Sklizanje i padanje pod tušem što će naravno rezultirati smrću. Ali ni to nije problem – nego tko će ući i vidjeti te golu?
*Mogućnost da ti tuđa klizaljka prereže prstiće ako padneš. U savršenom svijetu cijelo klizalište bilo bi tvoje.
.. jer moglo bi se pojaviti čudovište i odvući te u zastrašujuće svjetove
*Zavlačenje pauka dok spavamo. Usta, uho, nos – biraj
*Čudni zvukovi koje čujemo u kući – hoće li se više taj stranac koji potajno živi s nama pokazati?
*Prelaženje preko mosta i zamišljanje kako bi izgledalo da se upravo sruši
*Penjanje po stepenicama u mraku je strašno, a pogotovo ako te progoni serijski ubojica
I.N.
Pročitajte još:Stvari koje nas dovode 'do ruba': najveći strahovi u životu jednog tinejdžera
Neobični strahovi: Tko se boji brojeva, a tko drveća?
Već godinu dana se mučim sa strahovima
