Stroj za pranje uglavnom doživljavaš kao nešto će se oprati samo od sebe, jer zašto i ne bi – svrha mu govori sama za sebe. E pa to je totalno krivi doživljaj koji se stvara više zato da bismo si umanjili posao, manje zbog ikakve zdrave logike.
Sve na ovom svijetu katkad treba pranje, od tvog pazuha pa nadalje.
Prije nego što krenemo na samu perilicu posuđa, prvo ćemo razbiti jedan okorjeli balkanski mit.
Napokon možeš doći mami i reći joj da ne, ne trebaš prati posuđe prije nego ga staviš u perilicu. Doslovno ne postoji nijedan razlog zbog kojeg bi to bilo nužno. Evo i zašto:
Prvo – to kažu stručnjaci, ne mi (da dobiješ na vjerodostojnosti – pri čemu smo svjesni da će prosječna balkanska kućanica teško priznati da postoji veći stručnjak za čišćenje od nje, pa sretno u dobivanju te bitke)
Ti 0:0 mama. Bitno je da ste izjednačeni trenutno, a ne da ona vodi u startu.
Drugo – vjerojatnije je da ćeš dobiti lošije rezultate. Većina perilica ima senzore koji im govore koliko je posuđe prljavo te po tome bira jačinu pranja. Međutim, ako je posuđe namočeno, to može prevariti senzore.
Ti 1:0 mama.
Treće – uvijek postoji caka. Jedino ako posuđe odleži u perilici neko vrijeme prije nego što nakupiš dovoljno za pranje, onda će pomoći ako ga propereš prije pranja.
Sad je rezultat vjerojatno ti 1:1 mama, jer čim je odobreno proprati prije, to ide njoj u korist. Barem smo probali.
Natrag na zašto je bitno prati perilicu za posuđe. Greatist je objasnio stvar na vrlo jednostavan način, a imaju i naputke uz koje bi i malouman uspio u ovome pothvatu.
Perilica otapa čestice hrane s posuđa uz pomoć vruće vode i deterdženta. S vremenom, te čestice mogu začepiti odvod i prskalice iz kojih dolazi voda. Ta začepljenja smanjuju količinu vode koja cirkulira tijekom pranja i ispiranja.
Zbog toga čaše postaju zamagljene i posuđe završi sa slojem sapuna i kojim komadićem hrane na sebi. Fujčić.
Redovito čišćenje perilice ne samo da pomaže u učinkovitom čišćenju, nego i u produljivanju života tog kućanskog aparata.
Ako će ti što značiti, nije ju teško očistiti. Koraci su sljedeći:
Prvo trebaš očistiti odvod – time povećavaš učinkovitost čišćenja i sprječavaš oštećenje perilice.
Cijela filozofija: isprazniš perilicu i ukloniš donju rešetku – na dnu ćeš naći odvod koji se nalazi pored prskalice. Uzmeš papirnati ručnik i pokupiš ostatke iz odvoda. To je to.
Probaj prakticirati nakon svakog pranja da ti se ne zgadi život kad nakon stotog posegneš u taj vrtlog smeća i ostataka.
Poslije toga slijedi pranje filtera.
Mnoge perilice imaju filtere koji se daju izvaditi. Kod većine je u pitanju kružni filter koji se nalazi na dnu unutrašnjosti perilice, ispod prskalica za vodu. Ako nisi siguran gdje se filter nalazi, potraži u uputama za korištenje.
Da bismo ga izvadili, moramo ga zarotirati u smjeru obrnutom od kazaljke na satu i podići ravno prema gore.
Opereš u vrućoj vodi sa sapunom. Filter riješen.
Prije nego što ga vratiš na mjesto, pregledaš otvor u koji klizi cilindar filtera, ukloniš potencijalne komadiće hrane i prebrišeš prljavštinu.
Fizički dio posla skoro je gotov – sad još obaviš dva pranja prije nego što ponovno kreneš trpati u perilicu.
Prvo je pranje bijelim octom koji služi kao sredstvo za čišćenje i dezinfekciju te kao dezodorans. Napuniš šalicu bijelim octom i staviš je u gornju rešetku. Odabereš najveću temperaturu pranja i pustiš da opere.
Zatim slijedi pranje sodom bikarbonom koja uklanja mrlje. Kada ciklus pranja octom završi, pospeš šalicu sode bikarbone po dnu perilice. Opet odabereš najveću temperaturu i pustiš da perilica odradi svoje.
Nakon toga bilo bi šteta ne prebrisati gumenu brtvu.
Za to uzmeš random krpu za čišćenje i namočiš ju sapunastom vodom – dovoljno za uklanjanje nečistoća na gumi. Službeno si gotov s unutrašnjosti perilice. Za kraj ju prebrišeš izvana.
Možda se čini kao naporan proces, ali realno, možeš između gejmova ili bindžanja ugurati po jedan od ovih segmenata.
Ne znamo što ti je bitnije na kraju – to što ćeš jesti s čistog ili što ćeš dobiti plus u zalaganje kod mame. U svakom slučaju, peri.