Prometne nesreće u kojima su sudjelovali mladi su zadnjih dana postale jedna od glavnih tema. Jedna od takvih nesreća koja se najviše istaknula je ona u kojoj je sudjelovala 13-godišnja djevojčica. Kako piše Dnevnik.hr, čak su četiri policijska automobila sudjelovala u potjeri za bijelim Mercedesom koji je jurio Zagrebom brzinom od 170 kilometara na sat, a zatim se zabio u stupić u Mihanovićevoj ulici uz Hotel Esplanade. Policija je bila iznenađena kada je u automobilu zatekla 13-godišnjakinju. Iako istraga još traje, a policija ne potvrđuje niti demantira da je 13-godišnjakinja zaista vozila luksuzni automobil, protiv njezine je majke pokrenut prekršajni postupak.
\\folder\vezani_članak
Još jedna nesreća se dogodila na autocesti A2 kod Zaprešića kojom je 20-godišnji vozač Audija TT jurio brzinom od 230 kilometara na sat te se zabio u naplatne kućice pri brzini od 90 kilometara na sat.
Prometni stručnjak Željko Marušić je za Autoportal istaknuo je da treba poduzeti nekoliko mjera kako bi se ovakve nesreće spriječile. Napomenuo je da je posebni problem u činjenici da je 20-godišnji mladić legalno mogao voziti automobil snažniji od 200 KS.
Vozačka kao znak samostalnosti
O nesrećama koje uzrokuju mladi vozači koji voze luksuzne automobile čujemo često. Nerijetko se takve nesreće događaju u kasnim noćnim ili ranim jutarnjim satima. Za komentar o ovoj smo temi upitali 23-godišnju studenticu koja je vozačica još od srednje škole. Tada joj je vožnja automobila bila simbol neovisnosti.
„Krenula sam na tečaj vozačkog prije nego što sam napunila 18 godina. U srednjoj sam bila među prvima u razredu koji su dobili vozačku. Tada je to bio prvi dašak samostalnosti. Htjela sam stalno voziti auto. Iako sam ponekad morala negdje voziti nekog od ukućana i rodbine, najviše sam voljela voziti prijatelje. Nismo se morali brinuti oko toga tko će doći po nas nakon druženja, mogli smo se sami organizirati. Sjećam se da sam i na maturu dolazila autom“, govori nam ova studentica.
Ipak, rekla je kako je vrlo brzo shvatila da je vožnja velika odgovornost.
„Već nakon nekoliko vožnji bez instruktora u autu i s vlastitom vozačkom dozvolom, shvatila sam kolika je odgovornost voziti. Ako se nešto dogodi, ja sam kriva jer sam vozačica. Mislim da se odgovornim vozačem može smatrati osoba koja shvati da ne ugrožava samo sebe nego i druge. Bilo da se radi o osobama koje su s njom u autu, bilo da se radi o drugim vozačima. Također, osjećala sam i veliku odgovornost prema samom autu koji pripada mojim roditeljima. Ako ga ogrebem ili udarim samo zato što nisam dovoljno pazila, kriva sam. Moji nemaju neki bijesni auto, ali svejedno“, priznala je i dodala da joj roditelji vjerojatni ne bi ni dopustili voziti luksuzni automobil.
\\folder\vezani_članak
Prometni stručnjak Marušić je istaknuo da treba uvesti četiri mjere koje će spriječiti tragične nesreće u kojima sudjeluju mladi vozači:
Napomenuo je da treba povećati izvjesnost kažnjavanja, prvenstveno premrežavanjem prometnica radarskim kamerama koje bilježe najteže prekršaje:
- prekoračenje brzine,
- prolaske kroz crveno svjetlo,
- nepropisno pretjecanje,
- korištenje mobitela, nevezivanje i slično.
Također, ističe da bi u ranim jutarnjim satima, posebice vikendom policija trebala pojačano i ciljano pokrivati dionice kojima se vraćaju ili voze osobe s prethodnog tulumarenja. Nadalje, trebalo bi uvesti propis „Mladi vozač“ za osobe do navršene 24. godine, za koje bi vrijedilo ograničenje snage vozila od 70 kW (95 KS) do 21. godine i 85 kW (116 KS) do 24. godine, samo za privatne vožnje u privatnim vozilima i „privremene vozačke dozvole“. Na kraju, Marušić smatra da bi brzinu na autocestama od 22 od 6 sati treba ograničiti na 100 kilometara na sat.
I naša sugovornica se slaže da bi mjere za mlađe vozače trebale biti strože.
„Sjećam se koliko su ljudi bili ponosni na sebe kad su konačno dobili vozačku. Spustili bi prozore i pojačali glazbu kad bi vozili auto čisto da se malo prave važni. I meni je bilo super voziti ekipu u kino ili restoran brze hrane, uvijek bi se smijali u autu i slušali glazbu, ali sam brzo shvatila da mi to ometa koncentraciju. Dobro je biti opušten u vožnji, ali ne previše opušten. Također, prometni znakovi i ograničenja brzine postoje s razlogom, treba ih se pridržavati“, rekla je.
Kako je primijetila, navečer i noću ima više policije, a kaže da joj se čini da posebno često zaustavljaju mlade vozače.
Alkohol je veliko ne
„Policija me zaustavila samo dva puta i sve je bilo okej. Prvi put sam se baš jako uplašila iako nisam pila i pazila sam kako vozim. Unatoč tome, obuzela me nervoza kada sam vidjela policajca u uniformi. Mislim da je i on primijetio da sam bila nervozna. Nekoliko je puta policija zaustavila i moje prijatelje s kojima sam se vozila u autu, ali sve je uvijek bilo u redu. Važno je vezati se, voziti po propisima i biti trijezan, naravno. Mama me uvijek upozori da ne smijem piti alkohol kad idem negdje autom, iako to nikad ni nisam napravila“, priznala je.
Na kraju je zaključila da je najopuštenija kada ne mora voziti.
„Volim voziti, ali kad idem u provod s ekipom, često odlučimo zamoliti nekoga da dođe po nas ili si uzmemo taksi. Nekad prespavamo kod nekog pa se onda vraćamo doma autom po bijelom danu kada smo se svi oporavili. Tada se ne moramo brinuti. Mislim da je to ispravan stav. Ako sama osjećam da radije ne bih vozila taj put, ne vozim, nego nađemo neku alternativu“, zaključila je.
\\folder\vezani_članak
