PITANJE: Kako odvući pažnju?
Pozdrav ljudi! Puno bi mi pomoglo da mi odgovorite. Prvo ću malo opisati svoj problem. Znači kad sam imala 13 godina dobila sam dijagnozu anksioznosti. Sada imam 15 godina i moram priznati da mi se anksioznost dosta pogoršala kako su ove godine prolazile. Naime, ne mogu svoju anksioznost 2017. godine usporediti sa sadašnjom u 2019. Ako znate što je anksioznost, a sigurno znate, onda znate da se ja 24 sata na dan brinem oko stvari o kojima se npr. moji roditelji ili drugi ljudi koji nemaju anksioznost ne brinu. Ja mogu svoju anksioznost nekada kontrolirati, čak i samo na par minuta, a nekada ne mogu uopće. Trenutačno imam jednu brigu i trebao bi mi savjet. Kako da si odvučem pažnju i da ne razmišljam o toj brizi? Probala sam si odvući pažnju gledanjem filmova i serija, što nekad upali, ali češće ne - tako da sam to prekrižila. Mogla bih možda probati učiti u to vrijeme, ali mislim da to definitivno neće upaliti jer inače imam problema s koncentracijom kod učenja tako da mislim da bi mi to bilo još gore. Moji hobiji (crtanje, ples i pjevanje) mi također ne pomažu. Moram priznati da mi samo jedna stvar pomaže u takvim situacijama, a to je postavljanje pitanja na teen. Znam da zvuči jako smiješno. No, mislim da mi to nije baš najbolji način odvraćanja pažnje. Kao prvo, ne želim postavljati izmišljena pitanja koja me ne zanimaju i, kao drugo, nemam toliko puno pitanja za postaviti. Sigurna sam da postoji barem par osoba tu na teen-u koje imaju isti problem kao i ja.
Puno bi mi pomoglo kad bi mi napisali možda kako vi sebi odvlačite pažnju u takvim situacijama? Ako mi ništa od ovoga ne pomaže, što mi onda uopće preostaje? Ponosna sam na sebe kada se u takvim situacijama suzdržim. Kako da si odvučem pažnju? Hvala puno!
ODGOVOR HRABROG TELEFONA:
Draga djevojko,
hvala ti na javljanju i ukazivanju povjerenja. Ako sam dobro shvatila, već nekoliko godina se suočavaš s teškoćama povezanih s osjećajem anksioznosti. Kažeš da ti je dijagnosticirana kada si imala 13 godina pa se pitam jesi li to bila kod nekog stručnjaka mentalnog zdravlja i jesi li ikada išla na neku terapiju ili psihologijski tretman. Navodiš da je u posljednje vrijeme osjećaj anksioznosti sve jači i da nisi više sigurna što napraviti kako bi skrenula misli na neke druge aktivnosti. Dojma sam da si već pokušala više toga i da aktivno tražiš načine kako da si olakšaš nošenje s teškoćama koje ti stvara osjećaj anksioznosti. To mi govori da si snažna, zrela i hrabra djevojka te bih te voljela pohvaliti.
Anksioznost je prirodna reakcija kojom nas organizam upozorava na prisutnost opasnosti u okolini te ju je prirodno osjećati u određenoj mjeri. U tim trenutcima moguće se poslužiti tehnikama smirivanja kao što su duboko disanje ili preusmjeravanje pažnje. Ipak, ako anksioznost postane nešto što nas ometa u svakodnevnom funkcioniranju svakako je dobro potražiti pomoć. Čini mi se da si već i sama pokušavala razne tehnike, no da ti nisu pomogle u mjeri u kojoj bi ti to bilo korisno. Pitam se jesi li razgovarala s roditeljima o tome i podijelila s njima promjene koje si počela primjećivati. Anksioznost zahtijeva rad sa stručnjakom koji nekad traje nekoliko tjedana, a nekad i nekoliko mjeseci, ovisno o potrebama. Stručnjak tada osobu postupno upoznaje s nekim informacijama o tome kako anksioznost funkcionira, stvara situacije postupnog izlaganja, uči neke tehnike disanja i opuštanja, radi na osvještavanju nekih uvjerenja i načina razmišljanja koji potiču anksioznost i tako dalje. Nekad je na početku korisno i piti lijekove koji djeluju tako da smanjuju tjelesne znakove anksioznosti, poput drhtanja i lupanja srca. Izražena anksioznost je teškoća koja može znatno narušiti kvalitetu života, no upravo tretmani anksioznosti imaju vrlo visok postotak uspješnosti, gledano u odnosu na tretmane nekih drugih teškoća. Pitam se jesi li nešto od ovoga što sam spomenula i sama radila ako si išla kod psihologa. Svakako mislim da je važno da se ponovno obratiš psihologu. Stoga te potičem da podijeliš s roditeljima ili nekom drugom odraslom osobom u svojoj okolini kako se osjećaš i u dogovoru s njima posjetiš stručnjaka mentalnog zdravlja kako bi ti pomogao da se osjećaš bolje.
Ako želiš više razgovarati o ovoj temi ili samo podijeliti kako je razgovor s roditeljima ili psihologom prošao, Hrabri telefon je tu za tebe. Možeš nazvati besplatnu i anonimnu liniju za djecu na broj 116 111 radnim danima od 9 do 20 sati, javiti nam se putem chata radnim danima od 15 do 19 sati, kao i putem e-maila savjet@hrabritelefon.hr.
Puno sreće i hrabrih pozdrava šalje ti tvoj,
Hrabri telefon
HELP! 'Zbog izgleda i svega toga me u školi ne vole i nemam prijatelje'
'Jedino čime se tješim je pomisao na to da će uskoro sve biti gotovo' HELP
'Mama mi je rekla da me ne želi vidjeti ako budem dobra s tatom' HELP
