Postoji duboka razlika između zadovoljstva i prave unutarnje sreće. Zadovoljstvo je jednostavno. Radi se o ostanku u svojoj zoni udobnosti i izbjegavanju sukoba. Međutim, prava unutarnja sreća zahtijeva malo više truda. Radi se o donošenju teških odluka, postavljanju granica, a ponekad treba reći „ne“.
Ove nam savjete prenosi Hack Spirit, a ovaj vam članak donosi pet stvari koje trebate početi odbijati ako želite razviti tu duboko usađenu radost u sebi.
Negativnost
Bilo da se radi o stalnom gunđanju, cinizmu ili općenito pesimističnom pogledu, negativnost u okolini može biti izuzetno iscrpljujuća. Prodire u naš um, utječe na naše misli, osjećaje i konačno, u naš osjećaj sreće. Kad kažemo okolina, ne govorim samo o fizičkom okruženju, već i na vrstu stavova, mentalitet i energiju kojom se okružujemo.
Istina je, negativnost nam ne treba tako da je vrijem da počnemo govoriti negativnosti. Naravno to ne znači da svaki negativan utjecaj treba izrezati iz života, to također nije zdravo, no treba osvijestiti koga puštate u svoj mentalni i emocionalni prostor.
Biti pretrpan obavezama
U modernom svijetu život zna biti pretrpan. Od kalendara prepunih sastanaka, obaveza i projekta do onog osjećaja da nismo produktivni čim imamo malo slobodnog vremena bez obaveza.
Naviknemo se juriti i biti produktivni i ne cijenimo trenutke koje nam se ponude jer se osjećamo kako ljenčarimo i nismo produktivni. Kako bi pronašli pravu unutarnju sreću treba uživati u malim trenutcima i odmoru. Prihvatite te trenutke za odmor, mir i tišinu.
Sreća nije neko konačno odredište, ona se doživljava sada i ovdje, a ponekad, da biste je doživjeli morate reći „ne“ pretrpanosti obavezama.
Privezanost za ishode
Ovdje je riječ o shvaćanju prolazne prirode života i ne prianjanju uz ishode, ljude ili stvari.
Sirove istine je kako je život nepredvidiv. Stvari i ljudi se mijenjaju, a željeni ishodi možda se neće uvijek ostvariti. Koliko god da se mi posvetili nekom cilju zbog njegova ishoda vežemo svoju sreću s onim „“Što bi bilo kad bi bilo“, a tako se pripremamo za patnju.
Put prema pravoj unutarnjoj sreći uključuje reći „ne“ toj vrsti privrženosti. Trebamo prihvatiti kao možemo raditi prema ostvarivanju svojih ciljeva, sanjati i voljeti, no ne možete kontrolirati ishod svake situacije. Radi se o tome da bude u redu s tom nesigurnošću i pronalaženju mira usprkos njoj. Tu leži prava unutarnja sreća, u prihvaćanju života onakvim kakav jest, a ne onakvim kakav bi trebao biti.
Življenje na autopilotu
Svi to radimo. Probudimo se, prolazimo kroz naše dnevne rutine i prije nego što shvatimo, dan je gotov. Lako je živjeti život na autopilotu, prolazeći kroz život bez pravog sudjelovanja u svojim iskustvima.
Istina je ta da životom na autopilotu, jednostavno postojimo, ne živimo život punim plućima. Radi se o aktivnom posvećivanju pažnje trenutku bez suda. Dakle, ako tražite pravu unutarnju sreću, počnite govoriti „ne“ životu na autopilotu. Potrudite se svjesno sudjelovati u svojim iskustvima.
Okusite hranu kao da je prvi put jedete. Slušajte svoju omiljenu pjesmu kao da je nikada niste čuli. Svjesno primijetite osjećaj toplog tuša ili hladnog povjetarca. Svaki trenutak je jedinstven i nikada se neće ponoviti. Odbijanjem autopilota i prihvaćanjem svjesnog života, otkrit ćete dubinu radosti i sreće koja je uvijek bila tu.
Konstantna samokritika
Svi imamo unutarnjeg kritičara. Onaj glasa glavi koji nam govori da nismo dovoljno dobri, pametni ili važni, no konstantna samokritika ne vodi rastu ili sreći. Samo nas drži zarobljenima u ciklusu sumnje i frustracije.
Da biste razvili pravu unutarnju sreću, važno je početi odbijati tu konstantnu samokritiku. Umjesto toga, prihvatite samosuosjećanje. Priznajte svoje mane i pogreške, ali prepoznajte i svoje snage i postignuća. Svaki korak koji napravimo, koliko god mali, korak je prema rastu, a to je nešto na što možemo biti ponosni.
