Božić je došao i prošao. Isto tako i Nova godina. Praznici se uskoro bliže kraju.
Kad se konačno vratimo na faks, dočekat će nas brdo obaveza. Trenutno smo svi kod kuće, a majke nas tetoše. Teško je razmišljati o tome da ćemo se uskoro vratiti na faks i živjeti na pecivima iz pekare, kavi, menzi i da nećemo moći procijeniti je li dovoljno obući kaput ili ipak toplu zimsku jaknu, šal, kapu i rukavice.
Evo nekoliko razloga zašto studenti vole praznike provoditi kod kuće.
1. Mamina kuhinja
Znaš onaj osjećaj kad se vraćaš kući pa te mama nazove i pita što da ti skuha? Ili kad se konačno vratiš kući i dočekaju te tople palačinke? Mamina hrana se nikada neće moći mjeriti s hranom iz menze. Jednim dijelom i zbog toga što u njoj nema crvi i kukaca.
Sarma, kremasti kolači, suhi kolači, francuska salata, purica, mlinci… Sve si to strpao u sebe.
Na božićno jutro.
Kad si se vratio s dočeka Nove godine u upitnom stanju, mogao si poharati hladnjak i jesti iznad sudopera poput divlje životinje. Ali u odjeći za izlazak.
Poput vrlo otmjene divlje životinje.
2. Ne moraš trošiti novac
Vjerojatno si dobio nešto novca od rodbine koju si posjetio za Božić. Kad malo bolje razmisliš, to je jedini razlog zašto ih i posjećuješ. Nema šanse da bi itko otišao besplatno na obiteljsko okupljanje. Ako ste otišli jesti u restoran, roditelji su te častili. Ako ste popili kuhano vino na adventu u gradu, roditelji su ti ga platili.
Ujutro se probudiš, skuhaš si kavu, otvoriš hladnjak i nađeš mlijeko. Koje nije prazno! Ni ukiseljeno. Kao ono tvoje koje ti stoji u hladnjaku otkad si se uselio.
Roditelji su ti vjerojatno dali novac i za doček Nove godine.
A onda požalili kad su vidjeli u kakvom si se stanju vratio kući.
3. Sve je čisto i uredno
Zamisli sljedeći scenarij. Vratiš se navečer s faksa. Otvoriš frižider i u njemu su prazan tetrapak mlijeka za koji misliš da je pun, ali ćeš sutra ujutro shvatiti da je prazan kad si skuhaš kavu, tetrapak ukiseljenog mlijeka i posudica s pohanim pilećim odreskom i krpicama sa zeljem koje si uzeo u menzi za ručak i pretresao iz tanjura u posudu.
Nemaš ni mikrovalnu pa ćeš imati hladnu večeru, ali si toliko gladan da te nije briga. Otvaraš ladicu da uzmeš vilicu i gle čuda. Ona jedna vilica koju imaš je prljava… Već danima.
Na kraju se odlučuješ improvizirati i jesti odrezak žlicom, ako ti je i ona uopće čista. Ako je prljava, osuđen si na to da jedeš rukama i moliš se da se cimer ne vrati kući i zatekne te u ranjivom položaju.
Kod kuće je ladica uvijek puna pribora za jelo. Uvijek imaš dovoljno čarapa i gaća jer se ne moraš brinuti oko rezerviranja termina u praonici. Odjeća ti je mekana, mirisna i ispeglana. Ništa nije pustilo boju dok se vrtilo u veš mašini jer mama odvaja veš. Ne hodaš okolo u zgužvanoj odjeći kao da te krava žvakala. Da ne pričamo o tome da majka uvijek koristi najbolji omekšivač, a ne onaj koji si ti kupio jer je bio na akciji.
Kuća je uredna i čista i miriše na mirisne svijeće ili osvježivač zraka. Ti si zadnji put zapalio mirisnu svijeću kad si imao probavne tegobe pa se miris proširio po cijeloj sobi jer u kupaonici nemaš prozor ni ventilaciju pa nisi htio da ti se cimer uguši.
Vjerojatno bi samo našpricao sobu dezodoransom, ali imaš roll-on.
4. Ne štedi se na grijanju
Vratio si se kući i primijetio da ti stopala više nisu plava? Zato što više nemaš ozebline. Tvoji ne štede na grijanju kao što se štedi u studentskom domu. Ili kao što ti sam štediš jer si u stanu, a plin ti je preskup. Više se isplati investirati u dekicu ili džemper nego u grijanje.
S druge strane, kod kuće ne moraš spavati u vunenoj vesti s dva para čarapa na stopalima niti padaš u stanje hipotermije kada izađeš iz tuša. Kad smo kod toga, ne moraš se tuširati u mlakoj vodi, možeš uživati u toplom tušu. Nije ni čudo da se na praznicima tuširaš svaki dan, a kad ideš na faks, samo dva puta tjedno.
Prvo te nahrane, ugriju i daju nešto novca, a ti se onda opustiš i spustiš gard. Tada oni krenu s onim pitanjima: kako je na faksu, koliko će ti ispita ostati za rok, učiš li redovito, rodbina te ispituje koja si godina na faksu i koliko ti je još ostalo, a ti ni sam ne znaš. Na kraju se ipak uhvatiš bijega. Ali punoga želuca.
Studentski život je tragikomedija.
