Potaknuti brojnim vašim pitanjima o sistematskim pregledima u školama, zamolili smo prof. dr. sc. Marinu Kuzman, voditeljicu Službe za školsku i adolescentnu medicinu i prevenciju ovisnosti pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, da nam odgovori na nekoliko pitanja. Evo što je doktorica rekla o sistematskim pregledima:
Zašto i kada se uopće rade sistematski pregledi u školama?
Tijekom redovnog školovanja u sklopu preventivnih mjera zdravstvene zaštite djece, mladih i studenata liječnici školske medicine provode sistematske preglede. Njihova je svrha i namjena praćenje rasta i razvoja djece te što ranije uočavanje eventualnih znakova koji mogu upućivati na potrebu liječenja i sprječavanja pogoršanja zdravlja. Sistematske preglede učenika obavlja liječnik, specijalist školske medicine u timu s višom medicinskom sestrom.
Sistematski pregled budućeg prvoškolca
To je najtemeljitiji pregled u školskoj dobi, nužan kako bi se dobro procijenio tjelesni, psihički i emocionalni razvoj djeteta i mogući problem pri prilagodbi na školu. Osim toga, to je prilika da se prekontroliraju sve eventualne zdravstvene poteškoće koje je dijete moglo imati u predškolskoj dobi te da se, ako treba, obave i neke vježbe (na primjer govor i izgovor) ili dodatni pregledi .
Prilikom tog pregleda kod djeteta se procjenjuje grafomotorička sposobnost (crtanje, precrtavanje), motorička, psihička i emocionalna zrelost i doraslost. Rezultate provedenog testiranja liječnik boduje i tako objektivno procjenjuje odgovaraju li sposobnosti djeteta njegovoj kronološkoj dobi ili su pak ispodprosječne, odnosno pokazuje li dijete emocionalnu i socijalnu nezrelost ili smetnje ponašanja.
Budućem školarcu otvara se osobni zdravstveni karton u kojem se upisuju rezultati sistematskih i ostalih preventivnih pregleda od prvog razreda osnovne do završnog razreda srednje škole. Da bi se dobio uvid u zdravstveno stanje djeteta, socio-emocionalno okruženje te ekonomsku situaciju obitelji, roditelja ili staratelja, sagledava se osobna i obiteljska povijest bolesti .
Nakon toga se provodi klinički pregled djeteta uz uobičajeno mjerenje tjelesne mase i visine. Računa se ITM i procjenjuje se stanje uhranjenosti djeteta, koje se uspoređuje sa standardnim tablicama za dob i spol te se nastavlja pratiti kroz čitavo školovanje.
Kontrolira se oštrina vida i obavlja orijentacijska kontrola sluha, a svakom se djetetu radi pretraga krvi (krvna slika) i urina.
Obvezan je posjet stomatologu i potvrda o saniranom trajnom zubalu (šesticama). Ukoliko liječnik smatra potrebnim, dijete upućuje na dodatne konzilijarne preglede.
Sistematskim pregledom u petom razredu osnovne škole
Utvrđuje se psihofizičko stanje djeteta, uz klinički pregled, praćenje pubertetskog razvoja i tjelesnog zdravlja utvrđuje se i prilagodba djeteta na razrednu nastavu.
Obavlja se radi utvrđivanja adolescentnog rasta i razvoja te provođenja potrebnih dijagnostičkih postupaka i savjetovanja učenika i roditelja o odabiru srednjoškolskog obrazovanja, osobito kod učenika koji imaju suženi izbor zanimanja zbog zdravstvenog stanja.
Sistematski pregled učenika osmih razreda osnovne škole
Utvrđuje se somatski status i kontroliraju zdravstveni poremećaji. Posebna pozornost usmjerena je na prilagodbu učenika na srednju školu te utvrđivanje prisutnosti rizičnih ponašanja i navika.
Sistematski pregled u prvom razredu srednje škole
Sistematski pregled studenata prve godine fakulteta
Uključuje kontrolu zdravstvenog stanja studenata, prilagodbu na uvjete studiranja te utvrđivanje prilagodbe na studij, zdravstvenih rizika, navika i ponašanja mladih.
Moram li svejedno na sistematski pregled ako mi je moj doktor rekao da je sve u redu sa mnom?Sistematski pregledi su dobra prilika upravo za provjeru ima li ikakvih odstupanja od zdravstvenog stanja koje se očekuje, dobra prilika da se kontinuirano prati kako se raste i razvija te da se eventualno upozori na neke probleme koji su bili uočeni, a možda zaboravljeni ili zanemareni.
Naime, ima dosta prigoda kada su roditelji upozoreni da bi nešto trebalo prekontrolirati (vid, urin, eventualno kralježnicu, poteškoće u govoru i slično), a da se uputnica nikada ne iskoristi ili se o nalazu ne obavijesti liječnika školske medicine.
Zatim, ima znakova koje će liječnik koji uobičajeno liječi dijete rijetko spontano uočiti (na primjer povećanje štitnjače, bezazleni oblik hiperbilirubinemije, eventualne poremećaje na spolovilu kod dječaka), jer je orijentiran na simptome aktune ili kronične bolesti.
Ima djece (i mlađe i starije) koja pokazuju određene smetnje koje se najčešće tumače kao lijenost ili bezvoljnost ili razmaženost, a kada se sagledaju u cjelini i dobro prate, mogu ukazivati bilo na neke poremećaje mentalnog zdravlja bilo na određene problem u samoj okolini djeteta koje ono ne može ili ne želi samo prepoznati.
Dobar školski liječnik će znati kako voditi razgovor i kako procijeniti treba li netko pomoć. Stoga je odgovor – da, na sistematski treba otići bez obzira na to sto misliš da si zdrav/a.
Što se sve pregledava tamo, moram li se skinuti pred svima?
Mjeri se tjelesna visina i težina (masa), pregledava se vid, držanje, kralježnica testom pretklona, stopala i sve druge moguće vidljive smetnje lokomotornog sustava. Pregledava se vlasište (ne samo na moguće uši već i na eventualne gljivične infekcije ili poremećaje rasta kose), zubalo, ždrijelo, srca i pluća, štinjača, trbuh (jetra, slezena), a mjeri se i krvni tlak te se provjeravaju srčani otkucaji.
Provjerava se stupanj puberteta (pazušna i pubična dlakavost, dojke i spolovilo kod djevojčica, spolovilo kod dječaka - stupnjevi po Tanneru), u dječaka još posebno spolovilo. Spolovilo se pregledava u mlađe djece zbog eventualne pojave tzv. pokretnih testisa. Za testise je najbolje da su spušteni u skrotumu/mošnji već u ranom djetinjstvu, ali nisu uvijek i kod svih pa to treba procijeniti. Procjenjuje se i moguća fimoza (i to kod mlađe djece, ali nemojte misliti da se ne nađe i kod starijih problem sa preuskim prepucijem/kožicom).
Kod djevojčica se pita za menstruaciju, dužinu ciklusa, obilnost, eventualne poremećaje, podučava se vođenju kalendara menstruacije i higijeni za vrijeme menstruacije.
Ponekad se do donjeg rublja možda trebate skinuti i pred još jednom ili dvije osobe, a naravno da se pregledi spolovila obavljaju pojedinačno i intimno.
Liječnik će vas pitati i o školi, o eventualnim poteškoćama, slobodnim aktivnostima i navikama. Ako imate nekih posebnih pitanja ili poželite o nečemu razgovarati, pitajte liječnika ili sestru kada je vrijeme za savjetovalište, pa dođite naknadno ili nazovite – tada će biti više vremena i bit ćete sami.
Hoće li me netko cijepiti i ako hoće, zašto?
Cijepljenje se u pravilu ne radi za vrijeme sistematskih pregleda – izuzetak je samo upis u prvi razred, kada je još ove godine prvi sistematski praćen cijepljenjem. Od sljedeće školske godine to vjerojatno neće biti tako, jer će se jedno cijepljenje najvjerojatnije ukinuti.
Inače je shema cijepljenja ovakva:
I. razred osnovne škole: OSPICE-ZAUŠNJACI-RUBEOLA (MO-PA-RU) (ili prilikom upisa), DI-TE pro adultis + POLIO (IPV) (difterija, tetanus, dječja paraliza)
VI. razred osnovne škole: HEPATITIS B - Dva puta s razmakom od mjesec dana i treći puta pet mjeseci nakon druge doze
VII. razred osnovne škole: tuberkulinsko testiranje i BCG docjepljivanje nereaktora i epidemiološka obrada hiperreaktora
VIII. razred osnovne škole: DI-TE pro adultis + POLIO (IPV) (difterija, tetanus, dječja paraliza)
Završni razred srednjih škola: DI-TE pro adultis (difterija, tetanus)
Može li doktor na sistematskom pregledu vidjeti da pušim? Hoće li on to reći mojim roditeljima?
Ako pušiš svakodnevno, ne treba biti veliki mudrac pa vidjeti mrlje na prstima i miris duhana koji se bez iznimke zavuče u odjeću i kosu. Naravno uvijek se može izvlačiti da je to zbog toga jer se upravo boravilo u prostoru u kojem se pušilo (he-he).
Ako zapališ povremeno, iskreno nema načina da se to provjeri. Doktor će te, kao što je i rečeno, pitati o navikama – možeš uvijek slagati ili reći kako jest – doktor nije inkvizitor, samo je odgovoran stručnjak.
Navika se bilježi i doktor te može na nju upozoriti prilkom pregleda za sportske aktivnosti ili nešto slično. No, ti si sam za sebe najodgovornija osoba. Roditeljima se takve navike stavljaju do znanja ako postoji bilo kakva opasnost po tvoje zdravlje. Na primjer ako imas bronhitis ili dobiješ gripu, pušenje ne samo da može pogoršati tijek bolesti već produžava i oporavak (no, to ti je i samome jasno). Moram reći da nije fer što odgovaram u muškom rodu, jer su danas djevojčice, što se tiče pušenja, dostigle, a u nekim značajkama i prestigle dječake. One češće eksperimentiraju, iako dječaci i danas češće redovito puše.
Nisam bio/la u školi taj dan kad je bio pregled, što sad da radim?Nazovi ambulantu i dogovori kada da dođeš – to nije komplicirano.
Kako biste općenito ocijenili svijest o zdravstvenoj zaštiti mladih, jesu li svjesni važnosti zdravlja i prevencije bolesti?Pubertet i adolescencija su najburnija razdoblja u ljudskom životu, i koliko su uzbudljiva i lijepa toliko mogu donijeti i neke rizike i nevolje.
Mladi su općenito skloni vjerovati da su neranjivi i nedodirljivi te da se njima osobno ništa loše ne može dogoditi. Svijest o tome da je za neke znakove potrebno potražiti pomoć odnosno da se treba barem savjetovati, najčešće ne postoji. Ne treba ih za to kriviti – i oni koji su danas odasli vjerojatno su bili takvi dok su bili mladi.
Rizično ponašanje mladih vjerojatno proizlazi iz nesrazmjera između njihovih mogućnosti i očekivanja okoline. Na ponašanje mladih znatan utjecaj imaju vršnjaci, ali i mediji. Međutim, problem može nastati zbog nekritičnosti mladih prema informacijama pa često i pritiscima kojima su izloženi iz okoline.
No ono što je bitno i oko čega se treba truditi: ako zbilja zatreba savjet ili pomoć, djeca a osobito adolescenti, moraju znati kome se obratiti i ne smiju imati lažni osjećaj srama ili nelagode oko bilo kojeg zdravstvenog (tjelesnog, psihičkog ili emocionalnog problema).
Jednako je značajno to što nekoga danima boli koljeno (jer može biti bezazleno, ali može biti i mladenačka degenrativna bolest) kao i to doživjava li netko opetovano maltretiranje na školskom dvorištu.
Navike i ponašanja mladih samo su odraz (iako to oni nikada ne bi priznali) navika i ponašanja odraslih u okruženju u kojem žive. Stoga nema nikakvog opravdanja napadati i osuđivati mlade zbog recimo nepravilne prehrane ili prevelike konzumacije alkohola, ako se u roditeljskim kućama i/ili školama ne hrani pravilno i ako je alkohol dostupan svugdje i u svako doba.
Općenito, ja smatram da su mladi svjesniji i odgovorniji danas nego što su bile generacije njihovih roditelja, samo ih treba dobro usmjeriti i omogućiti pravilan i zdrav način života. Koliko god mi bili kritični, mladi znaju i opasnosti od pretilosti i od pušenja i od bolesti srca – pitanje je samo potičemo li ih mi dovoljno i postavljamo li mi kao odrasli dovoljno dobra pravila ponašanja u obitelji i društvu.
