Stres je nažalost dio naše svakodnevice, a često zbog njega poželimo glasno vrištati. Često poželimo otići na neko mjesto gdje ćemo biti daleko od svih briga i obaveza. Čisto da se malo odmorimo. Mnogi južnokorejski studenti odlaze u ustanovu sličnu zatvoru u kojoj se odmaraju od stresa.
Tisuće Južnokorejaca okreću se „zatvoru“ kao sredstvu za bijeg od stresa. To im omogućuje ustanova Prison Inside Me u gradu Hongcheonu, a riječ je o lažnom zatvoru koji omogućuje „zatvorenicima“ bijeg od svakodnevnog života prepunog brige i stresa, piše Vice.
„Zatvorenicima“ u Prison Inside Me oduzimaju se telefoni i dobivaju plavu uniformu, prostirku za jogu, set za čaj, olovku i bilježnicu. Zabranjeno im je razgovarati jedno s drugim i dobivaju osnovne obroke, uključujući rižinu kašu za doručak i kuhani slatki krumpir za večeru.
Studenti jedni od najčešćih posjetitelja
Sve je to dobrovoljno, a veliki broj klijentele u ustanovi čine uredski radnici i studenti koji traže vikend daleko od južnokorejske kulture visokog intenziteta rada. U zemlji u kojoj su sati dugi i stope samoubojstava visoke, to bi moglo spasiti tisuće života.
Južnokorejci su treći građani s najduljim radnim stažom iza Meksikanaca i Kostarikanaca. To je hiper-natjecateljska radna i školska kultura koja se opisuje kao „smrtonosno toksična“, a stručnjaci vjeruju da je pridonijela visokoj stopi stresa i samoubojstava u zemlji.
Iz te kulture nastao je Prison Inside Me. Suosnivačica Noh Ji-Hyang rekla je da je ideju za lažni zatvor inspirirao njezin suprug, tužitelj koji je često bio prisiljen raditi 100 sati tjedno.
Radije bi bili u zatvoru nego u vanjskom svijetu
„Rekao je da bi radije otišao u samicu na tjedan dana kako bi se odmorio i osjećao bolje. To je bio početak“, rekla je.
„Bio sam fizički i psihički iscrpljen, ali nisam bio dovoljno hrabar da dam otkaz. Nisam znao što da radim sa svojim životom. Onda sam razmišljao o tome da budem tjedan dana u samici. Odluka o tome kamo ići dalje postala bi jasnija bez cigareta, pića, ljudskih odnosa, šefa i stresa na poslu“, rekao je Nohin suprug, Kwon Yong-seok.
Sada se stotine Južnokorejaca zatvaraju u ćelije od šest četvornih metara na razdoblja od 24, ponekad i 48 sati. Nema satova, ogledala i samo je jedan mali WC.
Osjećaj slobode u zatvoru
„Ovaj zatvor mi daje osjećaj slobode. Bila sam previše zaposlena. Ne bih trebala biti ovdje sada, s obzirom na posao koji moram obaviti. Ali odlučila sam zastati i osvrnuti se na sebe u potrazi za boljim životom“, rekla je Park Hye-ri, 28-godišnja uredska službenica.
Park je platila oko 70 eura da provede 24 sata u „zatvoru“ i ona je samo jedna od mnogih koji se odlučuju za ovaj nevjerojatni oblik utočišta za mentalno zdravlje. Prema Noh, samica je ništa u usporedbi sa životom vani.
„Tamo ste doslovno zatvoreni, što je cijeli koncept programa No, sudionici kažu da su ovdje osjetili najveću sreću i slobodu. Većina ih se u početku opirala jer im je rečeno da je to zatvor. Ali nakon što su ostali unutra, rekli su da nije mala ćelija zatvor, već vanjski svijet“, rekla je Noh.
