On je veliki obožavatelj dinastije Tudor koja je vladala zemljom od 15. do početka 17. stoljeća. Kako se i sam htio osjećati poput obitelji velikaša, došao je do briljantne ideje kako to postići – što drugo nego, izgraditi si jedan mali dvorac.
Bacio se on tako na posao i za dvije godine izgradio pravi dvorac koji se nadovezivao na njegovu kuću.
Vrijednost dvorca procjenjuje se na više od milijun funti, što bi značilo da je u njegovu izradu utrošeno nešto manje od 9 milijuna kuna. No, kada je Fidler napokon pomislio uživati u svom dvorcu – na vrata mu je pokucala inspekcija s nalogom za rušenje.
Razlog naloga: vlasnik nije dobio dopuštenje za proširenje posjeda.
S takvom odlukom Fidler se nije složio, naglasivši kako je u dva navrata podnosio službeni zahtjev za urbanističku dozvolu. Jedan 1998. godine, a drugi 2005., no na niti jedan od njih zaduženi službenici nisu mu odgovorili.
Onda neka netko kaže da su naši službenici neodgovorni.
Shvativši to kao odobrenje, Fidler je dvorac nastavio graditi te s vremenom počeo živjeti u njemu.
Kako mu nije ništa drugo preostalo osim rušenja, na što nikako nije htio pristati, Fidler je našao rupu u zakonu.
Zamaskirao je svoj dvorac ceradom i balama sijena u nadi da će proći četiri godine i da nitko neće shvatiti kako zapravo nije srušio dvorac. Po protokolu, ukoliko prođu četiri godine, a objekt i dalje nije srušen – automatski se legalizira.
No, s takvim viđenjem stvari nije se složio sud, koji je 2015. presudio na štetu Fidlera te mu naredio da sam sruši dvorac ili će to učiniti ministarstvo, zbog čega bi on morao snositi dodatan trošak.
Tako naš nesuđeni Tudor više nije imao izbora pa je morao srušiti svoj predivan dvorac.
