Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba govori svima dobro znana poslovica. Savjeti zrelijeg dijela društva često zvuče ovako: „Treba uživati u mladosti, s odraslom dobi dolaze brige i problemi…“ Je li to uistinu tako? U današnje vrijeme da bi ponudio posao nakon diplome, svaki poslodavac od budućeg radnika očekuje da taj ima nekakvog radnog iskustva. Ne nužno u struci, već da bi se indirektno dalo do znanja da postoji volja za radom i proaktivnost. To je postao standard – na razgovorima za posao nerijetko se čuje pitanje koliko imaš radnog iskustva, unatoč tomu što je netko friško diplomirao jer su sati radnog iskustva mnogo važniji od diplome.
Da bi skupili radno iskustvo, neminovno je da studenti rade tijekom studija, nerijetko je to ne zbog skupljanja dodatnog znanja i vještina, nego se radi o pukom preživljavanju: studenti moraju plaćati stanarinu, troškovi stanovanja sve su viši, tu su troškovi hrane, pokaz itd. Stoga, postavlja se pitanje u koji plan pada studiranje, učenje, seminari, projekti?
Jedan je student iz Srbije podijelio svoju ispovijest gdje demantira tvrdnju da si studenti vlastitim sredstvima moraju osiguravati egzistenciju dok studiraju. Da roditelji trebaju biti podrška nije uopće upitno, no ponekad to nije moguće. Zato je dobro pronaći zlatnu sredinu i posvetiti se prvenstveno studiranju, a onda u slobodno vrijeme pronaći posao koji neće negativno utjecati na studentski uspjeh.
