Ipak ispada da čak i ovaj, naizgled pošten način odlučivanja o nečemu, možda nije ispravan zbog jednog čudnog razloga. Razlog je znanstveno neutemeljena teorija, koja nije recenzirana, a sugerira da zapravo postoji mala pristranost uključena u bacanje bilo kojeg novčića.
Riječ je o Diaconisovom modelu, vrlo specifičnoj teoriji, koja govori kako postoji mogućnost utjecaja na ishod bacanja novčića. Rad, koji nam prenosi UNILad, prema Diaconisovom modelu, govori kako precesija uzrokuje da novčić provede više vremena u zraku s početnom stranom okrenutom prema gore. Sukladno tome, postoji veća vjerojatnost da će novčić sletjeti na istu stranu s koje je bačen.
Kolika je ta pristranost?
Tim ju je objasnio, kako nam prenosi UNILad, pomoću scenarija klađenja. Stavite li euro na ishod bacanja novčića (klasična oklada 1 euro za početak, a osvajate 0 ili 2 dolara, ovisno o ishodu) i ponovite okladu 1000 puta, znajući početnu poziciju bacanja novčića trebali bi zaraditi 19 eura u prosjeku.“.
Nastavili su objašnjavati kako je ta prednost veća od prednosti kasina u igri anjc, gdje se 6 špilova karata bori protiv igrača s optimalnom strategijom, gdje bi kasino zaradio 5 dolara na usporedivoj okladi, ali manje od prednosti kasina u igri rulet s jednom nulom, gdje bi kasino zaradio 27 dolara u prosjeku.
To je zapravo i dokazano kada je 48 ljudi bacalo 350.757 novčića, raznih valuta. Rezultati nakon dugog bacanja novčića otkrili su da novčić ima 50,8% šanse pasti na stranu s koje je započeo. Naravno, postoji jedan način na koji možete poništiti svaku prednost koju bacač novčića ima, a to je da ljudi ne znaju koja je strana novčića početna.
