Dok je njegova supruga bila u bolnici kako bi rodila njihovo treće dijete, Joshua Castillo je u čekaonici dovršavao završni rad iz računalnih znanosti i dva online ispita.
Dotad je već naučio žonglirati obavezama što se podizanja djece tiče s nefleksibilnim rokovima i obavezama na fakultetu u pokušaju da diplomira računalne znanosti dok istovremeno radi posao na puno radno vrijeme i pomaže u odgoju djece, piše Hetchinger Report.
1,1 milijun očeva studenata
Castillo je jedan od otprilike 33,8 milijuna studenata koji odgajaju djecu tijekom studiranja. Više od dvije trećine tih studenata su žene, otprilike 70 posto, pokazuju podaci Ministarstva obrazovanja koje je analizirao Institut za ženske javne politike.
No, otprilike 1,1 milijun studenata roditelja su očevi, koje se često zanemaruje zbog čega su im šanse da diplomiraju još i manje.
"Ako su studenti roditelji nevidljiva populacija, studenti očevi su duhovi", kaže Autumn Green, koja proučava studente roditelje na koledžu "Wellesley" u sklopu tamošnjeg Centra za žene.
61 posto očeva studenata odustane od studija bez diplome, u usporedbi sa 48 posto majki studentica, donosi Institut za ženske javne politike. Među samohranim očevima studentima, kao i onima afroameričkog i latinoameričkog porijekla, postotak je oko 70 posto.
Unatoč alarmantnom smanjenju broja muškaraca koji pohađaju i završavanu studije u SAD-u, ovom se podatku posvećuje malo pažnje.
Dvostruko manje upisanih muškaraca na fakultetima
Stopa upisanih muškaraca "pala" je dvostruko u odnosu na žene od početka pandemije, donose podaci Nacionalnog centra za istraživanje studenata 'Clearinghouse'. Također, žene su brojčano premašile broj muškaraca u visokom obrazovanju za 59 do 41 posto.
Castillo je prvo dijete dobio sa samo 16 godina. Otad mu nije bilo lako, no tek je pri upisivanju na koledž shvatio koliko je teško biti otac i student, k tome još u radnom odnosu. "Koledž je namijenjen uglavnom konvencionalnim studentima, ne netradicionalnom tipu studenta kao što sam ja", govori.
Suprotno percepciji da su koledži prepuni 18-godišnjacima friško izašlima iz srednje škole, više od jedan među pet studenata ima vlastitu djecu, a čini se da se susreću s jednakim poteškoćama kao i studentice majke: financijama, vrtićima i žongliranjem obaveza na poslu, kod kuće i na fakultetu.
Drayton Jackson prvi se put upisao na dodiplomski studij na koledžu "John Jay" prije više od desetljeća. On i njegova supruga susreli bi se na stajalištu u podzemnoj željeznici kako bi jedno od njih dvoje preuzelo djevojčicu jer su oboje išli ili s predavanja ili na koledž.
"Počneš shvaćati 'Čovječe, moram biti tu za svoje dijete'", kaže. "Moram biti tu i za sebe što će mi zauzvrat pomoći i s djetetom. To je za mene bila pokretačka sila", pojašnjava Jackson koji je zbog nedostatka vrtića odustao od studija.
Odustao od diplome do koje su mu nedostajala samo 3 boda
Kad se ponovo upisao na koledž "Olympic" 2012. godine, odabran je za predsjednika generacije i završio je na dekanovom popisu najboljih studenata. No, onda je ponovo otišao sa fakulteta, zbog jednakih razloga kao i prije. Samo su mu tri boda nedostajala do diplome.
Na nekim kampusima, ovakve su situacije uobičajene, no zaposlenici nisu upoznati s njima. Mnogi ne prikupljaju podatke o studentima koji su k tome i roditelji niti im pružaju podršku.
Više je objašnjenja za sve manji broj muškaraca na fakultetima. Muškarci bez diplome imaju veću šansu za zapošljavanje na poslovima za koje im ne treba diploma, a financijski su „izdašni“, iako su fizički naporni pa samim time ženama nedostupni, poput varenja i građevine.
Drugi je razlog taj što se očevi studenti rjeđe spominju i uključuju u programe potpore studentima roditeljima i češće im je neugodno tražiti pomoć kad se dijete razboli i slično. Treći pak upozoravaju da se radi i o kulturološkim stereotipima koji muškarca definiraju kao osobu koja privređuje za svoju obitelj, stoga im je teško raditi manje ili uopće ne raditi tijekom studiranja.
Očevi kao "zaboravljeni" roditelji
No, postoje i udruge i organizacije u SAD-u koje pomažu očevima da ipak steknu diplomu, kako putem savjetovanja i pomoći, tako i putem financiranja i stipendiranja. Jedna od njih je i Fatherhood Academy. Ondje smatraju da pomaganje očevima studentima da diplomiraju nije pomaganje jednoj osobi. Kad očevi s fakulteta izađu s diplomom, imaju veću šansu zarađivati za svoju obitelj, a i njihova će djeca, u većem postotku, studirati i diplomirati. Ovo, dugoročno, potiče ekonomiju.
I unatoč naporima ovakvih instutucija da pomogne očevima studentima, neki od njih upozoravaju da je prvi korak podsjećanje javnosti i visokoobrazovnih institucija da oni uopće postoje.
"Očevi", jedan od očeva studenata, Benitez, kaže, "su zaboravljeni roditelji".
izvor: hechingerreport.org