Bilješke o piscu:
Henrik Johan Ibsen rođen je 20. ožujka 1828. u gradiću Skienu, u Norveškoj, u religioznoj građanskoj obitelji. Nakon raspada obitelji Ibsen seli se u Grimstadt, gdje pokazuje prve znakove sklonosti ka umjetnosti. Nakon nedovršenog studija posvećuje se pisanju i postaje režiser i dramaturg Norveškog kazališta. 1851. godine uspijeva dobiti mjesto dramaturga i umjetničkog savjetnika “Norske Teatra” u Bergenu.
S obzirom da je bio ravnatelj kazališta piše drame povijesno-romantičnih sadržaja, koje izvodi pred bergenskim gledateljima. 1857. godine pozvan je u Oslo kako bi preuzeo umjetničko i dramaturško vodstvo “Norveškog kazališta”. Dobivši 1864. stipendiju norveškog parlamenta za studijsko usavršavanje u inozemstvu, Ibsen polazi u Italiju. Bavio se i fotografijom. Proveo je dosta godina svog života u Njemačkoj. 1891. godine vraća se u Oslo. Intenzivno radi do 1900. godine, kada zbog udara moždane kapi postaje pet godina nepokretan. Živi tek biološki i vegetira kao biljka, bez vanjskih obilježja i bilo kakve duhovne aktivnosti ili zanimanja za svijet oko sebe, sve do smrti 23. svibnja 1906. godine. Smatramo ga jednim od najvažnijih dramatičara druge polovice 19. stoljeća.
Vrsta djela:
Drama
Mjesto radnje:
Radnja se odvija se u Helmerovom stanu.
Vrijeme radnje:
Otprilike oko 1879. godine.
Tema:
Životna sudbina Nore koja je odrasla u djetinjoj nježnosti oca, zatim muža, koji su je mazili kao divnu lutkicu, ali su je zapravo isključili iz svoga i iz njezinoga života.
Sadržaj:
I čin
Nora Helmer je razmažena i tetošena žena direktora banke. Čas je hirovita i voli rasipati novac, a drugi puta je ozbiljna žena koja se hvata u koštac s realnim svijetom. Nora je imala problema u mladosti, to je bio odnos njezina oca prema njoj. Sva njegova ljubav bila je usmjerena prema njoj, kao najdragocjenijem biću koje je bilo zaštićeno čak i od same sebe. Udajom je mislila da će se situacija promijeniti, no muž Torvald, nastavio je tradiciju njezina oca i ona je bila povlašteni dio njega: «Ti si moja ljepota, koja pripada meni i isključivo meni.» Njezin muž Torvald Hemler bio je naoko uredan i častan građanin. Ispod njegove maske krije se promašenost životnih nadanja, slabost značaja i intelektualna praznina. Imali su troje djece Ervina i Boba i Emi. Kao što je Nora bila lutka za muža, tako su i njezina djeca bili lutke za nju, koje služe samo za igranje i gledanje: «O kako ste mi svježi i rumeni! Jabuke i ružice moje rumene! Slatka moja lutkice!» – govorila je najmlađem djetetu plešući s njime. U posjete joj dolazi prijateljica iz školskih dana. Gospođa Kristina Linde, udovica, sada ogorčena i ostarjela žena čiji je život potpuno drugačiji od Norinog. Za razliku od Nore ona život shvaća realno, pa nema Norinih problema. Kako nije imala više nikoga o kome bi se brinula, odlučila je doći u grad da se zaposli. Nora ispriča prijateljici kako je spasila život svome mužu. Život mu je bio u opasnosti, a jedino ga je boravak na jugu mogao spasiti. Kako nisu imali novaca, a Helmer nije htio dići kredit jer bi to bilo sramotno, Nora je našla izlaz. Podigla je zajam kod bilježnika Nilsa Krogstada na 1 800 talira. Bila je vrlo ponosna što je baš ona spasila život svome mužu i tako učinila jedno veliko djelo u svome životu. U posjetu im dolaze dr. Rank, dobar obiteljski prijatelj i kućni liječnik, i bilježnik Krogstad, prevarant i pokvarenjak. Krogstad zna da će ga Helmer otpustiti i da će na njegovo mjesto doći gospođa Linde, te zbog toga Krogstad ucjenjuje Noru. Ako ona ne bude utjecala na muža da povuče njegov otkaz, on će Helmeru ispričati kako je njegova žena uzela pozajmicu i krivotvorila očev potpis na zadužnici.
II čin
Torvald unatoč molbi svoje žene ne odustaje od otkaza Krogstada: «Moraš Krogstada ostaviti u banci» – govorila je Nora. «Draga Noro, njegovo mjesto odredio sam za gospođu Linde. U banci već svi znaju da ću Krogstadu otkazati. Stalno mi se obraća sa: ti, ti! Vjeruj mi, to mi je strašno neprijatno. Ne bih s njime samo zbog toga mogao da radim u banci» – govorio je Helmer. U posjetu im dolazi dr. Rank i govori Nori da je teško bolestan i da mu nema spasa, te joj otkriva da je u nju oduvijek bio zaljubljen. Nakon što je Krogstad primio otkaz, ponovo dolazi i prijeti Nori. U sandučiću ostavlja pismo za Helmera u kojem razotkriva Noru. «Hoću da se ponovo uzdignem gospođo Helmer, hoću opet gore, a u tome mi mora pomoći vaš muž. Hoću u banku, hoću viši položaj – vaš muž mi mora priskrbiti takovo mjesto» – govorio je Nori Krogstad. «Bacio je pismo u sandučić!» Nora tiho i plašljivo prilazi vratima:
«Torvalde, sada smo izgubljeni.»
III čin
Gospođa Linde razgovara s Krogstadom i kaže mu da se želi udati za njega: «Meni treba netko za koga mogu da živim. A vašoj djeci treba majka. Mi smo jedno drugom potrebni Krogstad, ja vjerujem da ste vi ustvari plemeniti čovjek i zajedno s vama usudila bih se na sve.» No on je sumnjičav: «Vi hoćete spasiti svoju prijateljicu?» «Ne Krogstade i ne tražite svoje pismo natrag. Helmer mora sve da sazna. Ta nesretna tajna mora izaći na vidjelo. Među njima mora doći do potpunog objašnjenja.» I Kristina je Noru savjetovala da mužu kaže istinu: «Krogstada se ne moraš bojati, ako ti ne budeš govorila, govoriti će pismo.» Bolest doktora Ranka se pogoršala i oni nađu njegovu posjetnicu s križem:
«To znači da se oprašta od nas. Zatvoriti će se i umrijeti.» Helmer je saznao istinu iz pisma: «Što je ovo? Što si učinila? Ovdje ćeš ostati da mi odgovoriš. Da li ti shvaćaš što si učinila? Nije moguće da je to istina?» Nora: «Istina je. Ja sam te voljela više nego sve na svijetu.» «Od danas nema više sreće. Treba spašavati ruševine, ostatke, kao da bar nečega ima» – ljutio se Helmer. I odjednom služavka donosi još jedno pismo, Helmer čita i radosno uzvikuje: «Noro, ja sam spašen, oboje smo spašeni! Vratio je zadužnicu. Piše da žali… da se kaje.» – govorio je Helmer sav sretan. «Mi smo osam godina u braku i da nas dvoje, ti i ja, muž i žena, danas prvi puta ozbiljno razgovaramo. Ti me nikada nisi razumio. Kada sam bila u očevoj kući, bila sam njegova lutkica i igrao se sa mnom, kao što se ja igram sa svojim lutkama. Onda sam došla tebi u kuću. Iz očevih ruku prešla sam u tvoje. Sve si uredio po svom ukusu i tako sam dobila isti ukus kao ti, živjela sam kao puki siromah: «…iz dana u dan, od onoga što mi bude udijeljeno. Naša kuća bila je samo soba u kojoj se djeca igraju. Kod kuće sam bila očeva lutka, ovdje tvoja lutka, a djeca su opet moje lutke. Napuštam odmah tvoj stan. Moram se osloniti na samu sebe da bih razumjela samu sebe i sve oko sebe. Od tebe ništa ne tražim.» Helmer: «I ti pri svijesti napuštaš muža i djecu?» Nora: «Napuštam. Ja te više ne volim. Ti nisi čovjek kakav sam ja mislila da jesi.» Helmar: «Radi tebe bih trpio svaku bijedu i nevolju. Ali nitko za voljenoga ne žrtvuje svoju čast.» Nora: «Ja te oslobađam svih obaveza.
Ne treba da misliš da si ičim vezan. Na obadvije strane treba da bude puna sloboda. E, sada je sve gotovo.
Problematika koja se obrađuje u djelu:
Opisuje slučaj žene koja, prije nego postane žensko, hoće biti žena
Istražuje muškarce i žene i njihovu vječnu komediju, slabosti i laži
Oštro suprotstavlja likove i njihove uzaludne iluzije za oslobađanjem od dosade i letargije
Nepredvidive komplikacije uslijed tereta tradicije i građanskih konvencija kao prokletstvo jedne prošlosti koja im je nametnuta kao stanje tuđe svijesti, kao mrtva forma prošlosti koja sputava duh i misao
U likovima raste pobuna protiv laži i hipokrizije jednog društva koje svoje nasilje naziva «moralom»
Ljudi hoće da se oslobode posvećenih slabosti prošlosti koje guše u njima svaki vitalitet
Želja jedinki da žive iskreno i da budu ono što jesu
Struktura djela:
Drama u tri čina sa višeslojnim fabularnim zbivanjima koja uključuje više likova sa sociološkim promatranjem osnovnog problema, pa je drama svojevrsna analiza socijalnih, moralnih i psiholoških sastavnica do tada zapostavljene žene, prosvjedom protiv nerazumne dominacije muškaraca u društvu i u braku, te borbom za posvemašnu emancipaciju žene. Ova drama je više društvena nego književna pojava.
Analiza likova:
Torvald Helmer
Naoko uredan, častan i točan građanin. Ispod njegove se maske, međutim, kriju promašenost životnih nadanja, slabost značaja i intelektualna praznina. On je jak tek kada može upravljati – lutkom. Čim mu je ona oduzeta, u času kada Nora svjesna svojih činova i njihovih posljedica prestaje biti usmjeravana osoba već biće razumno i slobodno, Helmer gubi i posljednji svoj oslonac. Za njega je Nora kao kućni ljubimac koji služi za zabavu:
Citat:
“Ne kaniš valjda poricati, draga Nora? (obuhvati je rukom oko pasa.) Moja je rasipnica tako slatka, ali joj treba hrpa novaca. Nevjerojatno kako su drage takve ptičice i kako su skupe čovjeku koji ih drži.”
On nije hrabar, spreman je na sve da sačuva svoj ugled…
Citat:
“Svu si mi sreću uništila, svu budućnost razorila! O, strašne li pomisli! Sad sam u rukama besvjesna čovjeka. Sad on može raditi sa mnom što ga je volja, može od mene zahtijevati što mu drago, može mi naređivati i zapovijedati kako god hoće, a ja moram bez riječi sve podnositi. I tako sam nisko pao zbog lakoumne žene.”
On je tip slatkorječivog čovjeka koji je hrabar jedino na riječima…
Citat:
“Nikad da te se dovoljno nagrlim! Znaš, Nora, ponekad poželim da ti zaprijeti kakva velika pogibao, pa da za te žrtvujem krv i život i sve drugo.”
Nora
Torvaldova razmažena i tetošena žena, kao takva osjeća se podređenom i nesamostalnom. Ona je plemenita žena koja je za spas obiteljske časti pretrpjela toliko straha i poniženja, te je odlučila napustiti ne samo muža i kuću već i troje djece kako bi dokazala pravo na izbor samostalna i slobodna puta. Ne želeći više biti lutkom, progovorila je istodobno u ime ravnopravnosti kao i svojevrsne socijalne pravde.
Nora je imala problem u mladosti. Taj problem je bio odnos njena oca prema njoj. Sva njegova ljubav bila je usmjerena na nju kao u nedodirljivo biće koje je bilo prezaštićeno, čak i samo od sebe. Kada je došao Helmer, ona se nadala da će se situacija promijeniti, no on je samo nastavio tradiciju njena oca i dokazao joj kako je ona tek povlašteni dio njega i ništa više:
“Ti si moja ljepota koja pripada meni i isključivo meni.”
Kao što je ona lutka za svoga muža tako su i njena djeca lutke za nju.
Služe za igranje i gledanje:
Citat:
“O, kako ste mi svježi i rumeni! Jabuke i ružice moje rumene… Daj je malo meni, Ana Marija! Slatka moja lutkice. (Uzima najmlađe dijete te pleše s njime)…”
Dr. Rank
Najbolji Helmerov prijatelj kojeg je život od aktera pretvorio u gledaoca. On dolazi u njihovu kuću jer je zaljubljen u Noru, spreman je za nju sve napraviti. To je tajio godinama, da bi joj prije smrti priznao svoju ljubav.
Helmer ga je ovako opisao:
“Bio nam je prisan prijatelj. Naprosto ne mogu zamisliti da ćemo ostati bez njega. Sa svojim patnjama i sa svojom usamljenosti bio je kao oblačna pozadina naše sreće, jasne kao sunce. Možda je i najbolje tako, bar za njega.”
Gospođa Kristina Linde
Stara Norina prijateljica koju je život tretirao potpuno različito od Nore.
Za razliku od Nore ona shvaća svijet realno, pa nema Norinih problema. Morala se brinuti za bolesnu majku i braću, a kad joj je majka umrla i braća se osamostalila postalo joj je pusto, nije više imala životnog motiva:
Citat:
“Nije, Nora, sada mi je neizricivo pusto. Nemam nikoga kome bih posvetila život. (Nemirno ustane.) Zato nisam više mogla izdržati u onoj zabiti. Ovdje ću zacijelo lakše naći čime ću se zabaviti i zaokupiti svoje misli.
Kad bi mi se posrećilo da nađem posao, možda i u kakvom uredu…”
Bilježnik Nils Krogstad
Tamni lik u djelu, prevarant i pokvarenjak, koji doživljava preobražaj kada mu gospođa Linde iznese svoju želju za zajedničkim životom s njim. On je isto, kao i ostali likovi van Helmerove familije, tragičan na svoj način. Njegov primjer pokazuje kako je društvo selektivno.
Citat:
“Pa radi u njoj. Ne znam ima li i kod vas takvih ljudi koji svuda zabadaju nos ne bi li nanjušili kakvu moralnu trulež pa da im to bude sredstvo za iznuđivanje. A zdravi onda neka se izvlače kako umiju.”
Njegova nesreća ga navodi na nemoralne poteze, u želji da se uzdigne na još viši položaj.
“Želim da se ponovo uzdignem, gospođo Helmer. Hoću opet gore. A u tome mi mora pomoći vaš muž. Već godinu i pol nisam učinio ništa nečasno. Sve to vrijeme borio sam se s najtežim neprilikama. Bio sam zadovoljan što sam se malo pomalo podizao. Sada su me otjerali, i ne zadovoljavam se time da me opet pomiluju. Hoću da se uzdižem, velim vam. Hoću banku, hoću viši položaj – vaš muž mi mora priskrbiti takvo mjesto.”