Postoji razlog zašto ne možemo predugo zadržati dah pod vodom. Tipično, dok plivate dublje u ocean, povećanje tlaka vode uzrokuje da se krvne žile pluća ispune krvlju, uzrokujući puknuće i, u nekim slučajevima, smrt.
Srećom, slezena je ta koja pomaže reciklirati crvena krvna zrnca, ali ona može učiniti samo djelić posla, pogotovo pri ronjenju na velikim dubinama. Pleme Bajau iz Indonezije, međutim, nisu prosječni ronioci i njihov bi genetski sklop potencijalno mogao biti razlog zašto neki od njegovih članova mogu ''zaroniti do dna oceana''.
Narod Bajau živi u kućama na čamcima i puno vremena provode u oceanu. Stoga nije nikakvo iznenađenje da su odlični ribari, plivači i ronioci. Neki iz plemena kažu da mogu roniti do 70 metara koristeći samo set utega i par drvenih naočala. Konteksta radi, većina ronilaca rijetko roni dublje od 40 metara.
Melissa A. Ilardo sa Sveučilišta Cambridge kaže da nomadski narod može ''roniti više puta, osam sati dnevno, provodeći oko 60 posto vremena pod vodom'', prenosi nam LADBible. Nakon proučavanja plemena, otkrila je da oni imaju genetsku prednost kada plivaju pod vodom, dijelom i zbog svoje velike slezene.
Neki njihovi ronioci tvrde da su bili pod morem čak 13 minuta, a sve dok su plivali prema dnu oceana. Ilardo je rekla da "Nema puno informacija o ljudskim slezenama u smislu fiziologije i genetike, ali znamo da tuljani koji duboko rone, poput Weddellove tuljane, imaju neproporcionalno velike slezene.
"Vjerujemo da u Bajauu imaju prilagodbu koja povećava razinu hormona štitnjače i stoga povećava njihovu veličinu slezene. Istraživački tim također je otkrio gen nazvan PDE10A, koji je kod miševa povezan s veličinom slezene.''.
\\folder\vezani_članak
Ilardo smatra da bi prirodna selekcija tijekom vremena pomogla Bajau roniocima da razviju gen. Richard Moon, s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Duke, također je primijetio da bi drugi unutarnji organi mogli pomoći plemenu da pliva pod vodom, prenosi nam LADBible.
“Stjenka prsnog koša pluća mogla bi postati popustljivija. Tijekom treninga moglo bi doći do opuštenosti. Ošit bi se mogao rastegnuti. Trbušnjaci bi mogli postati popustljiviji.''.
Međutim neki sumnjaju u njihove mogućnosti, tako i Cynthia Beall, antropologinja sa Sveučilišta Case Western Reserve, koja želi više mjerljivih bioloških dokaza prije nego što bude uvjerena da genetska osobina pomaže roniocima da izdrže tako dugo u moru.
