Strahovi se često javljaju kada naše osnovne potrebe nisu zadovoljene. Kada se susrećemo sa strahom, ne obuzima nas jedino strah, već i temeljno uvjerenje da nećemo moći zadovoljiti svoje potrebe ili pronaći izlaz iz teške situacije.
Taj osjećaj bespomoćnosti i neizvjesnosti pojačava osjećaj straha, čineći ga nepremostivim. U nekim slučajevima možemo čak podleći svojoj tjeskobnosti, dopuštajući joj da diktira naše postupke i ograniči naš potencijal.
Oslobađanje od naših strahova zato je ključno za naše mentalno i emocionalno zdravlje, a psiholog Mark Travers je pomoću portala Forbes istaknuo tri prevladavajuće vrste strahova i kako ih se osloboditi.
Strah od neuspjeha
Strah od neuspjeha usko je vezan s našom temeljnom potrebom za kompetencijom i vrednovanjem. Oni koji su njime pogođeni pokazuju sklonost dokazivanja svoje sposobnosti i vrijednost.
To je ukorijenjeno od ranih faza razvoja. Društveni kodeks naglašava važnost odobravanja i priznanja, ulijevajući strah da svako odstupanje od norme može rezultirati smanjenjem vrijednosti.
Onima koji se bore sa strahom od neuspjeha, svaki zadatak izgleda kao bitka s visokim ulozima, stvarajući tako tjeskobu i sumnju u sebe. To rezultira pojedincima koji su zarobljeni u ciklusu izbjegavanja izazova i rizika, preferirajući sigurnost već poznatih rutina nad neizvjesnošću novih nastojanja.
Naravno postoje i načini kako se riješiti ovog straha, a jedan od njih je temeljita promjena perspektive.
Ona je moguća tako da se na kritiku i neuspjeh gleda kao na priliku za rast i usavršavanje vještina, a ne kao na osuđujuću presudu.
Prihvaćanje neuspjeha kao prilike za razmišljanje i prilagodbu osnažuje pojedince i potiče ih na pristupanje izazovima s dozom otpornosti i optimizma.
Oni te situacije tako prepoznaju kao priliku za razvoj.
Još jedan način je razvijanja načina razmišljanja koji omogućuje rast. To je razmišljanje koje vrednuje trudi i napor iznad urođenog talenta. Takav način razmišljanja potiče konstruktivne pristupe upravljanju i podnošenju osjećaja tjeskobe, frustracije i razočaranja. Posljedično, pojedinci postaju otporniji i uporniji pri suočavanju s problemima.
Strah od samoće
Strah od samoće odražava želju za međuljudskim povezivanjem, koja uključuje potrebu da nas drugi priznaju, slušaju i razumiju.
Oni koji se bore s osjećajem usamljenosti, svaki trenutak samoće popraćen je razmišljanjem o mogućnosti izolacije.
Mogu podleći sumnji u sebe, zbog straha da će trajno biti usamljeni.
Kako bi izbjegli usamljenost, ljudi reagiraju na dva načina ili često traže stalnu potvrdu od drugih, što dovodi do prevelike ovisnosti o odnosima i društvenim interakcijama.
Dok neki mogu zauzeti obrambeni stav, izbjegavajući okupljanja ili se potpuno povući iz značajnih veza kao sredstva samoodržanja.
Postoje dvije strategije za rješavanje straha od samoće, a jedna od njih je prigrliti osjećaj samopoštovanja. Osjećaj dobrote i prihvaćanja samog sebe može zaliječiti rane prošlih odbacivanja i nesigurnosti, postavljajući temelj za istinsko samopoštovanje i otpornost.
Druga je strategija prihvatiti samoću. Na samoću treba gledati kao na priliku za samorefleksiju i rast kako biste se osnažili. Njegujte osjećaj unutarnjeg mira i zadovoljstva kako biste pronašli utjehu koja nadilazi vanjsku potvrdu.
Strah od promjene
To proizlazi iz urođenog straha od nepoznatog, a manifestira se na različite načine u različitim sferama života. U svojoj srži, strah od promjene odražava temeljnu želju za stabilnošću i predvidljivošću.
Ljudi koji se bore s ovim strahom često su uhvaćeni u obrascima otpora i izbjegavanja promjena, držeći se poznatih okolnosti kako bi sačuvali prividnu stabilnost.
Kao posljedica straha, pojedinci odbijaju prihvatiti promjenu i često se odlučuju poricati njezinu važnost, a pritom se tvrdoglavo drže prošlosti.
Drugi mogu zauzeti agresivan stav prema promjenama, opirući se bilo kakvim poremećajima u njihovom uspostavljenom osjećaju sigurnosti i stabilnosti. Ipak postoje i dva zdrava načina za borbu protiv straha od promjena.
Jedan od njih uključuju postepene izlaske iz zone komfora, koji, tako drastičnu promjenu, pretvaraju u skup manjih jednostavnijih zadataka. Također treba i savladati osjećaj anksioznosti koji je puno blaži pri malim zadatcima nego onim složenijim.
Drugi je način borbe protiv promjene njegovanje znatiželje i otvorenosti novim iskustvima. Postavite si pitanja poput "Što mogu naučiti iz ove promjene?" ili "Kako ova promjena može dovesti do novih prilika?". Tako možete postanite otvoreni za nova iskustva, perspektive i mogućnosti, prihvaćajući nepoznato s osjećajem avanture.
Prevladavanje ovih strahova omogućuje nam otkrivanje pravog vlastitog potencijala, a samo se treba suočiti sa svojiim strahovima jer upravo u prevladavanju strahova nalazimo slobodu i ispunjenje.
