Odgovor donosi nova studija koja je otkrila da ljudi koji pišu poruke dok hodaju imaju veću vjerojatnost da će doživjeti nesreću.
Recenzirana eksperimentalna studija Neuroscience Research Australia na Sveučilištu New South Wales (UNSW) provedena je kako bi se otkrile stvarne opasnosti slanja poruka tijekom hodanja. “Čini se da je bilo kojeg dana čak 80 posto ljudi, i mlađih i starijih, pognute glave i šalje poruke. Pitao sam se: je li ovo sigurno?” rekao je viši autor Matthew Brodie, neuroznanstvenik i inženjer na UNSW-u, prenosi nam ladbible.
Prilikom istraživanja, promatrali su grupu od 50 studenata koji su hodali simuliranim okruženjem, uz nasumične opasnosti od pada, dok su pisali poruke.
Staza od 10 metara bila je sastavljena od drvenih ploča dimenzija 50 x 50 cm i 10 vinilnih meta koje su bile položene na stazu kako bi sudionici mogli koračati po njima. Staza je također imala pločicu koja se mogla namjestiti da se pomakne s mjesta, tako izazivajući gubitak ravnoteže.
Ispitanici su nosili sigurnosne pojaseve i senzore za prikupljanje podataka o njihovom kretanju dok su šetali stazom šaljući poruku ‘Brza smeđa lisica preskače lijenog psa’ ili ne šaljući poruku.
Otkrili su da čak i kada su upozorili studente na potencijalnu opasnost, rizik nije bio smanjen kada su slali poruke. Također su otkrili da je svaki učenik drugačije reagirao na opasnost od pada.
Kao smanjenje rizika od pada znanstvenici su predložili da se telefon zaključa kad osjeti da hodamo, jer slična tehnologija već postoji za pisanje poruka u vožnji, a možemo i samo gledati kamo hodamo.
