Rad od kuće je zahtijevao prostor posvećen radu pa sam krenuo u pothvat zvan „kućni ured”. Maleni kutak u kojem ću se osjećati ugodno, ali i odvojeno od svih drugih zabavnih stvari u mom domu. Nakon bojanja zidova, stola, stolice, miša, tipkovnice — došlo je i vrijeme za veliku kupnju. Zakrivljeni Samsungov 4k monitor od 80 centimetara. Sad imam dva ekrana, jedan od laptopa i taj veliki monitor. Produktivnost će mi skočiti za barem… 59 posto? I shvatio sam jednu stvar. Monitor je vrhunski, ali…
Dupli monitori su pretjerivanje za većinu ljudi, jedan monitor će uvijek biti dominantan.
Ovdje ne pričam o dizajnerima, glazbenicima, montažerima ili developerima, čak ni gejmere ne dovodim u pitanje. Ovdje govorim isključivo o klasičnom uredskom poslu. Jedan monitor (s prikladnom i dostatnom rezolucijom) je i više nego dosta, dodatni monitor je samo bonus u određenim slučajevima.
Ne trebam dva ekrana. Nisam ih nikad ni trebao. Bar uz moj posao koji uključuje puno tipkanja i čitanja.
Monitor je odličan zbog ergonomije, stavio sam ga da je u ravnini očiju, ali to sam mogao i s laptopom na povišenoj poziciji uz eksternu tipkovnicu i miš.
Čak sam pretjerivao i ponekad sam spojio i tablet kao treći ekran — samo da mi prikazuje playlistu u Tidalu. Posipam se pepelom, pretjerivanje je u pitanju.
Draža mi je tipkovnica i shortcuti koji mi omogućuju šaltanje kroz dokumente, web-stranice i aplikacije nego promjena vlastitog fizičkog fokusa na različite ekrane.
Na velikom monitoru sam uz pomoć Windows PowerToysovih PowerZonea podijelio ekran na različite zone u koje mogu dropati različite prozore. Trebam browser preko pola ekrana, Notepad preko četvrtine i još nešto preko preostale četvrtine? Ništa lakše.
Čak mi je rotacija kroz virtualne desktope postala draža od dodatnog ekrana. Ctrl+Win+strelica mi omogućava upravo to. Više radnih prostora na istom ekranu.
Istina, ponekad ostavim na ekranu laptopa taj Tidal da stoji, ali sve češće zaklapam poklopac laptopa dok on nastavlja raditi, a i ja nastavljam raditi na velikom monitoru.
