Ljevoruki ljudi su se, kroz povijest, borili s raznim predrasudama, etiketirani su kao zli ili kao vještice i vragovi, sve unatoč tome što čine oko 10% stanovništva. Iako je 90% dešnjaka na svijetu, sve ljevake slavimo 13. kolovoza povodom Međunarodnog dana ljevaka, koji je prvi put obilježen 1976.
Kako i kada biramo dominantnu ruku, pitanje je na koje čekamo odgovor. Prije se smatralo da će genetske razlike u lijevoj i desnoj hemisferi mozga odrediti hoće li se netko roditi kao ljevak ili dešnjak, no studija iz 2017., objavljena u časopisu eLife, otkrila je da bi odgovor mogao ležati u leđnoj moždini.
Istraživanje su vodili dr. Sebastian Ocklenburg, Judith Schmitz i prof. dr. H. C. Onur Güntürkün sa Ruhr-Universität Bochum, zajedno s drugim kolegama iz Nizozemske i Južne Afrike. Otkrili su da je aktivnost gena u leđnoj moždini asimetrična već u maternici, a to bi moglo biti ono što uzrokuje lijevo ili desnorukost.
Pokreti ruku i šaka počinju u mozgu, u području zvanom motorički korteks, koji šalje signal leđnoj moždini. Ovdje se signal prevodi u pokret. Dok beba raste u maternici, do otprilike 15. tjedna, motorički korteks i leđna moždina još nisu povezani, ali se već odlučuje hoće li dijete biti desno ili ljevoruko.
Drugim riječima, beba već može raditi pokrete i odabrala je svoju omiljenu ruku prije nego što mozak počne kontrolirati tijelo. To je navelo istraživače da vjeruju da je leđna moždina odlučujuća za preferenciju ruku.
Također su, kao razlog ovakve neravnoteže u broju lijevaka naspram broja dešnjaka, naveli kako smo evoluirali da favoriziramo desnu ruku, pa svatko tko odstupa od standarda često se prilagodio većini.
Što nas točno navodi na odabir ruke ostaje svojevrsna misterija, ali bar znamo kako i gdje nastaje. To je djelomično zato što se više ljevorukih ljudi treba uključiti u znanstvena istraživanja. Jedna stvar koju znamo je da su neurološke razlike između ljevorukih i dešnjaka vrlo male, a navodne bihevioralne i psihološke razlike često su opovrgnute.