Kao da Van Goghove slike same po sebi nisu dovoljno zadivljujuće, znanstvenici su sada otkrili da barem jedna od njih krije tajnu. Naslikana kasnih 1880-ih, Van Goghova "Zvjezdana noć" jedna je od najprepoznatljivijih umjetničkih djela.
Rekreirana je na podlogama za miševe, dekama, šalicama, maskicama za mobitel i sl., ali cijelo to vrijeme postojao je element koji ljudi nisu nikada prepoznali.
U novoj studiji objavljenoj u Physics of Fluids znanstvenici su ukazali na kultne vrtloge na slici "Zvjezdana noć" i sugerirali da bi mogli biti više od jednostavnog umjetničkog izbora.
U studiji su znanstvenici objasnili da se dugo vodi rasprava o tome mogu li vrtložni uzorci na slici, i na mnogim slikama inspirirani turbulentnim nebom, podsjećati na Kolmogorovljevu teoriju turbulencije.
Sigurno se pitate što je to Kolmogorovljeva teorija turbulencije, a niste jedini. U osnovi, teorija turbulencije je ona koja predviđa kretanje i razmjere atmosfere na temelju količine uključene energije.
Gledajući vrtložne oblike "Zvjezdane noći", znanstvenici su uspjeli izmjeriti razmjere i razmake poteza kistom koje je napravio Van Gogh, kao i svjetlinu različitih boja koje je umjetnik koristio.
"Razmjer poteza kistom igrao je ključnu ulogu", rekao je autor Yongxiang Huang pa nastavio: "S digitalnom slikom visoke razlučivosti uspjeli smo precizno izmjeriti tipičnu veličinu poteza kistom i usporediti ih s razmjerima koji se očekuju od teorija turbulencije."
U svojim nalazima autori su tvrdili da proporcije i razmaci odražavaju oblik, energiju i razmjer atmosferskih karakteristika, dok je svjetlina boja reprezentativna za kinetičku energiju kretanja.
Uzimajući u obzir kako se kinetička energija kreće od velikih do malih turbulentnih tokova, istraživači koji su proučavali sliku sugerirali su: "Van Gogh je vrlo pozorno promatrao stvarne tokove, tako da nisu samo veličine vrtloga u 'Zvjezdanoj noći', već i njihove relativne udaljenosti i intenzitet slijede fizikalni zakon koji upravlja turbulentnim tokovima."
Dakle, tamo gdje smo mi vidjeli lijepe i šarene vrtloge, Van Gogh je možda vidio puno točniji prikaz atmosfere, a to nije ni najimpresivniji dio. Stvar je u tome što princip na koji se pozivaju autori studije zapravo nije predstavljen sve do početka 1940-ih, desetljećima nakon što je Van Gogh dovršio poznato djelo.
Huang je dalje sugerirao da je Van Goghova preciznost mogla proizići iz proučavanja kretanja oblaka i atmosfere, iako je također moguće da je možda imao urođeni osjećaj kako uhvatiti dinamiku neba. Zaista je bio ispred svog vremena.
\\folder\vezani_članak
\\folder\vezani_članak
\\folder\vezani_članak
