Ako nam Olimpijske igre išta pokazuju, onda je to nemjerljiva vrijednost ustrajnosti i suradnje, a malo je priča koje utjelovljuju olimpijski duh poput one Erica Moussambanija, zvanog Eric Jegulja (Eric the Eel).
Ususret Olimpijskim igrama 2000. u Sydneyju Ekvatorijalna Gvineja pozvala je sportaše da se okušaju nastupiti za reprezentaciju.
Među onima koji su se odazvali bio je i 22-ogodišnji Eric Moussambani, koji se pojavio na probnim natjecanjima za plivačku reprezentaciju. Eric je ušao u tim jer je bio jedini muškarac koji se zapravo pojavio na plivačkim ogledima uz Paulu Barila Bolopa, koja se natjecala u ženskoj kategoriji.
Ipak, postojao je jedan mali problem, Eric nije znao pravilno plivati i ne samo to, Ekvatorijalna Gvineja nije imala ni uvjete za njegov trening. Sportaš se prisjetio kako je postao olimpijski plivač rekavši: "Počeo sam plivati kad sam napustio školu. Nismo imali bazen."
Na kraju je trenirao u malom hotelskom bazenu dugom oko 13 metara.
Što se tiče trenera? Zaboravite na to, Eric je bio sam svoj trener. Rekao je: "Trenirao sam sam i nisam imao plivačkog iskustva. Bazen je bio dostupan samo od 5 ujutro do 6 ujutro i mogao sam trenirati samo tri sata tjedno", prenosi nam UNILad.
Srećom, to je mogao nadoknaditi kupanjem u rijekama i moru, uz pomoć nekoliko ribara. Prisjetio se: "Ribiči bi mi govorili kako da koristim noge i kako da plivam. U tome nije bilo nimalo profesionalizma."
Tako se Eric pojavio na Olimpijskim igrama u Sydneyju 2000., a da nikada nije plivao u olimpijskom bazenu pune veličine, koji je dug 50 metara. Rekao je: "Uplašio sam se pri prvom pogledu na bazen u kojem ću se utrkivati."
Plivač je također morao posuditi plivaće gaće, a dao mu ih je južnoafrički trener jer se pojavio u kupaćim hlačicama. U nevjerojatnom zaokretu, druga dva sportaša u njegovoj utrci bila su diskvalificirana, što znači da je Eric morao samo isplivati 100 metara kako bi pobijedio u svojoj utrci.
Na svojoj drugoj dužini činilo se da možda neće uspjeti i čak se morao uhvatiti za uže kako bi izbjegao utapanje, ali uz pomoć ovacije gledatelja završio je utrku.
Rekao je: "Znao sam da me cijeli svijet gleda, moja obitelj, moja zemlja, moja majka, moja sestra i moji prijatelji. Zato sam sebi govorio da moram nastaviti, da moram završiti, čak i ako sam bio sam u bazenu. Nisam se brinuo o vremenu.''.
Na kraju je postigao vrijeme od 1:52, ali nije ga pokolebao. Nakon Sydneyja, Eric je nastavio trenirati i na kraju postigao osobni rekord od 57 sekundi. Eric je kasnije postao trener plivačke reprezentacije Ekvatorijalne Gvineje, a nakon njegove izvanredne pojave zemlja je izgradila dva olimpijska bazena pune veličine.